Ima li oštećenih u "slučaju Riječke banke" ?!

IAKO istraga o slučaju Riječke banke traje gotovo dvije godine, do sada nije podnesen niti jedan imovinskopravni zahtjev radi nadoknade štete, doznaje se od istražne sutkinje riječkog Županijskog suda Sajonare Čuline.

Po nalazima Hrvatske narodne banke (HNB,) Riječka je banka od 1997. do 2002. zbog neovlaštenog trgovanja glavnog dilera ostvarila gubitak od 97,3 milijuna dolara ili 814,7 milijuna kuna. Za usporedbu, temeljni kapital Riječke banke početkom 2002. iznosio je 934 milijuna kuna.

Čulina je za Hinu rekla da se na dopis Suda o mogućnosti postavljanja imovinsko-pravnog zahtjeva do sada očitovala samo država, odnosno Ministarstvo financija, koje je odgovorilo da se ne smatra oštećenom stranom.

Po njezinim riječima, Sud je upravi sada bivše Riječke banke dostavio obavijest o mogućnosti postavljanja imovinsko-pravnog zahtjeva, a bivša uprava na taj dopis nije odgovorila. Sličan je dopis dostavljen i novom vlasniku - Erste banci koja je kupila Riječku banku i pripojila ju Erste and Steiermarkische banci, a odgovor se očekuje uskoro. Sud jer zatražio i popis malih dioničara kako bi se i oni očitovali smatraju li se oštećenima zbog ostvarenog gubitka, rekla je Čulina dodavši da je zatraženo da se u sklopu istrage saslušaju te izjasne jesu li oštećeni i predstavnici bivšeg većinskog vlasnika - Bayerische Landensbanka(BLB).

BLB je 2000., nakon privatizacije, odnosno kupnje 33,7 posto dionica i dokapitalizacije, postala većinskim vlasnikom Riječke banke. U ožujku 2002. otkriveno je da je glavni diler Eduard Nodilo neovlaštenim trgovanjem deviznim novcem ostvario velik gubitak. BLB je istoga mjeseca, nekoliko dana nakon što je protiv Nodila otvorena istraga, Riječku banku za simboličnu cijenu vratila državi. U kratkom roku država je ponovno prodala Riječku banku, a njezin većinski vlasnik postala je Erste banka. Naime, na skupštini Riječke banke u srpnju 2002. prihvaćene su odluke da se gubitak uračuna u poslovanje u 2001. te da se nadoknadi iz pričuva, kapitalne dobiti i smanjenjem temeljnog kapitala. Na istoj je skupštini temeljni kapital povećan izdavanjem redovnih dionica koje je uplatila Erste banka. Nakon ponovne prodaje oko 5 posto vlasničkog udjela zadržali su mali dioničari. Dio malih dioničara smatra da je oštećen još pri prvoj privatizaciji banke, pa se o tome na riječkom Trgovačkom sudu provodi sudski postupak.

Prema rekonstrukciji događanja koju je izradio HNB, prvo anonimno pismo koje je ukazivalo na razmjere gubitaka stiglo je u ožujku 1999. HNB je zatražio očitovanje, a iz Riječke je banke potvrđeno da nepravilnosti nema iako nije provedena unutarnja kontrola. Do ožujka 2002. obavljeno je više kontrola poslovanja. Među ostalim, tvrtka KPMG je prije prodaje, u jesen 1999., za BLB provela kontrolu poslovanja, redovnu kontrolu poslovanja obavila je HNB sredinom 2000., a nakon drugog anonimnog pisma, u siječnju 2002., obavljena je unutarnja kontrola, no nepravilnosti nisu pronađene.

Po rekonstrukciji HNB-a, glavnom dileru tada je priopćen sadržaj pisma te je on počeo uništavati dokumentaciju o kupoprodaji deviza. BLB je u veljači 2002. Riječkoj banci prenio glasinu o njezinim neočekivano velikim transakcijama na tržištu deviznog novca, pa je provedena i druga unutarnja kontrola koja je utvrdila brojne nepravilnosti.

Sudska istraga, kao i vještačenje o gubicima Riječke banke koje bi trebalo odgovoriti na brojna pitanja o tom slučaju, još traju, a za nezakonitosti se sumnjiči šest bivših djelatnika banke.

Pročitajte više