Jadranka Kosor preporučuje vam pet omiljenih knjiga

Foto: Privatni arhiv/Index

BIVŠA premijerka Jadranka Kosor je nakon završetka aktivne političke karijere, čiji je vrhunac svakako bio završetak pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ostala prisutna na javnoj sceni kao upućena i pronicljiva komentatorica zbivanja u hrvatskoj politici i društvu. To između ostaloga čini i preko svojih objava na Twitteru, pokazavši prva među hrvatskim političarima kako se na efektan način mogu koristiti društvene mreže.

Jadranka Kosor rođena je 1953. u Pakracu, u Zagrebu je završila Pravni fakultet, no prvi dio karijere provela je u novinarstvu. U politiku se uključuje 1990-ih na poziv Franje Tuđmana, a za vrijeme Ive Sanadera postaje potpredsjednica vlade. Nakon njegove iznenadne ostavke Kosor preuzima vođenje vlade i HDZ-a, a iz stranke je kasnije izbacuje njen nasljednik na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko. No čini se da je to bio trenutak oslobođenja za Kosor - HDZ je izgubio iskusnu političarku, no hrvatska javna scena i društveni centar dobili su svima poznatu javnu osobu spremnu uporno i argumentirano zastupati demokratske vrijednosti poput tolerancije i prava žena.

Kosor se rado odazvala prijedlogu Indexa da našim čitateljima preporuči svojih pet omiljenih knjiga, među kojima su i remek-djela Miroslava Krleže i Ive Andrića.

Povratak Filipa Latinovicza - Miroslav Krleža

Knjiga koju sam prvi put pročitala kao učenica prvog razreda gimnazije. Od tada do danas, desetke puta sam joj se vraćala, uvijek otkrivajući nove i nove slojeve čudesnog Krležinog stila. Nitko kao on ne razgolićuje tako smrtne i grešne ljude, nitko tako precizno ne secira provinciju u ljudima i ljude u provinciji. Nitko se tako sustavno i veličanstveno ne bavi beznađem, porocima i grijehovima, ljudskim slabostima i padovima. U "Povratku Filipa Latinovicza" prepoznavala sam ljudsku i svaku drugu provinciju s kojom sam se i sama susretala, a knjiga me nadahnjivala u vremenima kad sam i sama pokušavala pisati.

Na Drini ćuprija - Ivo Andrić

Opisati plastično i u detaljima vremena u kojima nisi živio i događaje koje nisi doživio mogu rijetki s takvim umijećem i uvjerljivošću kako je to činio Ivo Andrić pišući o mostu i mostovima koji su oduvijek ljude i spajali i razdvajali. Osebujan stil gdje sam svaku rečenicu čitala kao izdvojenu cjelinu, često se vraćajući već pročitanom, kao ni s  jednom knjigom ni prije ni poslije. Teško sam je čitala prvi put, a onda sve lakše i lakše. I to je jedina knjiga uz koju sam zapisivala pojedine misli i rečenice, da ih ne bih zaboravila. I da, to je knjiga koju nikada nisam mogla čitati na plaži. Uvijek i samo u osami i potpunoj tišini vlastite sobe.

1Q84 - Haruki Murakami

Nekako sam nevoljko uzela knjigu u ruke prvi put. Mislila sam da me fikcija i nestvarno ne mogu privući, ali me ova knjiga osvojila. Napeto, uzbudljivo, čudesno napisano. Obožavam pisce koji se bave detaljima, a ova knjiga obiluje opisima detalja, čudesno lako i jednostavno se poigrava nestvarnim okolnostima u kojima plutaju glavni junaci. Čita se bez daha i bez odlaganja, svaka stranica zove da se pročita do kraja i okrene nova. Naravno, zanimljivo je referiranje naslova na čuvenu Orwellovu 1984. U svakom slučaju, preporuka.

Pukovniku nema tko da piše - G.G. Marquez

Iako me na prvu osvojila knjiga "Sto godina samoće", ovu o pukovniku zavoljela sam na drugi način. Sjajni, sjajni dijalozi, neka čudesna protkanost humorom i neko kontrolirano beznađe vraćaju me toj naizgled jednostavnoj literaturi. Tako lako mogu pisati samo najveći. "Listopad bijaše jedna od rijetkih stvari koja je redovito stizala", rečenica je koja glatko opisuje tu jednostavnost koju je tako teško postići u pisanju. To je knjiga koju zaista preporučujem svima koji je nisu pročitali.

Fališ mi - Mani Gotovac

Jedina autorica na ovom popisu, iako bih još mnoge mogla nabrajati. "Fališ mi" je uzbudljiva knjiga, svojevrsna autobiografija koja je, čini se, pisana u dahu. Tako se i čita. Knjiga o životu i smrti, o trpljenju najvećih boli, ali i knjiga o ljubavi i strasti u kojoj će se mnoge žene prepoznati. Mani Gotovac i jest i nije žensko pismo; to je strastvena knjiga koja sigurno nikoga tko je pročita ne ostavlja ravnodušnim. Jer je to i knjiga o politici, ali i prirodi ljudskoj, tako često odvratnoj. "Fališ mi" sam pročitala tek nedavno i spremam se nazvati Mani Gotovac i zahvaliti joj.

Pročitajte više