BOLNICE nisu samo zgrade, važniji od njih su ljudi i oprema kojom rukuju. Međutim, koliko god to bila istina, i opremu i ljude negdje treba smjestiti da bi mogli zbrinjavati pacijente. U ekstremnim uvjetima posluže i šatori, industrijske i skladišne hale ili sportske dvorane, kakve su već pripremljene ako naglo naraste broj oboljelih od koronavirusa. Zasad za njima nema potrebe i bolnički kapaciteti su dovoljni.
Tko je zaslužan?
No prošlotjedni uznemirujući prizor rodilja koje su pobjegle iz rodilišta u zagrebačkoj Petrovoj potakli su mnoge da se zapitaju kada su u Hrvatskoj izgrađene posljednje bolnice, koliko su one sigurne i tko je zaslužan da imamo zdravstvo koje se prilično dobro nosi s epidemijom – socijalistička Jugoslavija, moderna Hrvatska ili neka treća država, primjerice Kraljevina Jugoslavija ili Austro-Ugarska, koja je izgradila najviše bolnica kojima se i danas koristimo.
Rebro započeto u Jugoslaviji, završeno u NDH
Nema jednoznačnog odgovora. Najveća bolnica u Hrvatskoj, zagrebačko Rebro, i njena povijest možda najbolje opisuju manjkavi sustav izgradnje bolnica. U najkraćim crtama, gradnja Rebra je počela 1936. godine, dakle za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a završena je 1942., dakle za vrijeme NDH. Nije ipak tako jednostavno. Ideja o modernoj bolnici začela se završetkom 1. svjetskog rata osnivanjem zaklade za izgradnju nove bolnice. Trebala se financirati donacijama grada, Crkve i države te prodajom zemljišta stare bolnice, a graditi se naumilo na mjestu današnjih sportskih terena na Šalati. U blizini su već postojale bolničke zgrade, i danas su u funkciji, pa je ta lokacija odabrana da bi svi odjeli bili na jednom mjestu.
Umjesto bolnice napravili teniske terene
Međutim, ispriječila se ljubav prema sportu pa su na predviđenoj lokaciji izgrađeni teniski tereni za natjecanja Davis Cupa 1936. godine te se od te lokacije odustalo. Lako bi to bilo usporediti s manijom građenja rukometnih dvorana prije desetak godina, od kojih se najveća nalazi točno nasuprot nikada dovršene Sveučilišne bolnice. Bolnica na rezervnoj lokaciji na Rebru završena je 1942. godine i otvorio ju je osobno Ante Pavelić koji se nije propustio pohvaliti da se tek uspostavom NDH počelo stvarno brinuti o bolesnicima. Rebro je dograđivano za vrijeme Jugoslavije, a temeljito je obnovljeno i dograđeno, ne bez skandala, prije petnaestak godina. U njega je utrošeno oko 150 milijuna eura iako je po prvotnom planu ta cifra trebala biti upola manja.
Respiratorni centar u vojnoj bolnici
Odlukom Stožera civilne zaštite i Ministarstva zdravstva bolnica Dubrava određena je za nacionalni respiratorni centar za oboljele od koronavirusa. Građevinski je to najmodernija velika zagrebačka bolnica. Gradila ju je Jugoslavenska narodna armija kao vojnu bolnicu, prvenstveno za svoje potrebe, ali je od samog otvaranja 1988. godine bila na usluzi i civilima. Poslije nje u Zagrebu nije izgrađena ni jedna bolnica. Ponešto se dograđivalo, poput Rebra, ili obnavljalo kao u drugim bolnicama, ali sve su to bila krpanja bez prave strategije.
Infektivna još koristi skoro 130 godina staru zgradu
Trenutno najpoznatija hrvatska bolnica Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" osnovana je još 1893. godine kao Bolnica za kužne bolesti. I dan danas se koristi jedna zgrada iz tog vremena. Dograđivana je više puta, a prvi put su u njoj respiratori korišteni 1946. godine. Tada su to bila takozvana željezna pluća koja su omogućavala disanje oboljelima od dječje paralize. Bolnica je temeljito obnovljena 1961. godine i tada je dobila desetak aparata za umjetno disanje koje danas svi znamo kao respiratore.
Osječani se liječe u secesijskom zdanju
Među građevinski starijim hrvatskim bolnicama je i osječka. I ona još uvijek koristi secesijske građevine starije od 100 godina, ali i nešto novijih, poput kirurgije koja je započeta krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, a završena nakon Domovinskog rata. Osijek je, vrijedi zabilježiti, Kužnu bolnicu dobio godinu dana nakon Zagreba.
Splitske bolnice među najmlađima
Split je do Domovinskog rata imao dvije velike bolnice – Firule i Vojnu bolnicu. Danas su one administrativno i organizacijski spojene iako su udaljene nešto više od kilometra jedna od druge pa povremeno treba pacijente voziti iz jedne zgrade u drugu ako u onoj u koju su smješteni nije odjel koji im je potreban. Ideja o bolnici na Firulama datira u 1939., ali realizirana je tek 1974. godine. Vojna bolnica, pak, malo je starija. JNA ju je dovršila 1966. godine. I ona je ovih dana pretvorena u respiratorni centar za Dalmaciju.
Bolnica kralja Aleksandra na Sušaku
Riječke bolnice zanimljive su zbog burne prošlosti toga grada. Kako su Rijeka i Sušak bili ne samo odvojeni gradovi nego su bili i u različitim državama, tako je na tom području i zdravstvo bilo podijeljeno. Rijeka je pod talijanskom upravom imala svoje, a Sušak pod jugoslavenskom svoje bolnice. Povijest bilježi da na Sušaku nije bilo svih potrebnih odjela pa su se pojedini bolesnici uz veliki trošak prevozili na liječenje u Italiju, zapravo u Rijeku. Zbog toga je na Sušaku 1934. godine sagrađena Banovinska bolnica kralja Aleksandra I., danas poznata kao KBC Sušak.
Hrvatska se isprsila u Puli
Na koncu, Hrvatska se u svojih 30 godina isprsila izgradnjom samo jedne nove bolnice, ne računajući obnove onih oštećenih u ratu. Riječ je o bolnici u Puli koja je pred završetkom. Otvara se odjel po odjel, kako završavaju radovi. Ukupno bi na koncu trebala koštati oko 100 milijuna eura.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.