Sve do nedavno se smatralo da je boja Marsa proizvod tekuće vode, za koji znanstvenici smatraju da je postojala prije nekoliko milijardi godina. Točnije, smatralo se da je voda korodirala stijene na crvenom planetu. No, nakon što su roveri za istraživanje Marsa Spirit i Opportunity sletjeli na planet prije pet godina, pronašli su tragove minerala koje bi voda inače uništila, što navodi na zaključak da crvena prašina na Marsu nikad nije došla u kontakt s tekućom vodom.
Novo istraživanje
Danski znanstvenici proveli su nova istraživanja koja nude alternativu teoriji o crvenoj prašini. Studija zaključuje kako je crvena boja relativno novi dodatak izgledu planeta. Obično trenje između kamenja moglo je proizvesti crveni mineral koji danas boji svu prašinu na planetu.
Znanstvenici su, da bi simulirali događanja na Marsu, zatvorili uzorke kvarca u staklene posude i koristili stroj koji ih je preokretao. Otkrili su da je taj proces, koji sliči blagim vjetrovima na površini Marsa, dovoljan da izazove eroziju, i da 10 posto zrnaca kvarca pretvori u sitne čestice prašine.
Znanstvenici su tada u posude dodali magnetit, vrstu oksida željeza koja postoji na Marsu. Nakon dodatnog preokretanja posuda kvarc je postajao sve crveniji.
Crvena boja novijeg vijeka
Kad su se zrnca kvarca okretala u posudama i udarala jedna u druge, raspadala su se, pri tome otkrivajući neke kemijske veze. Kad su te kemijske veze došle u kontakt s magnetitom, atomi kisika prenijeli su se s kvarca na magnetit, stvarajući novi mineral, hematit.
Hematit je također oksid željeza sa crvenom bojom. Dovoljno je samo malo hematita da se sva prašina pretvori u crvenu.
Iako se ne može točnu ustvrditi da je to proces koji se odvio na Marsu, objašnjenje se čini uvjerljivim. Također, budući da se proces odvija relativno brzo, moguće je da je crvena boja Marsa novijeg vijeka, pa da je planet postao crven ne prije nekoliko milijardi, nego nakon nekoliko milijuna godina.