Kamo je nestala Banožićeva bomba od 120 kilograma?

Foto: Hina

DA NE bi opet bilo kako novinari izmišljaju i falsificiraju činjenice kako bi privukli čitateljstvo i zaradili poneki klik, u priči o misterioznoj letjelici koja je u četvrtak, 10. ožujka pala na Jarun, držimo se izjava odgovornih. Prije skoro mjesec dana, točnije 16. ožujka, lako možete provjeriti, ministar obrane Mario Banožić na pitanja RTL-ova novinara "možemo li biti precizniji o težini bombe, koliko je teška bomba" odgovorio je: "Prema onome što smo do sada čuli, teška je oko 120 kilograma."

Dobro, ministar je politička ličnost, ne mora biti savršeno upućen.

Ministrov savjetnik spominjao 40 kilograma eksploziva i podzemnu eksploziju

Zato smo dva dana prije ministrova istupa čuli i struku. U HRT-ovoj emisiji U mreži Prvog njegov savjetnik, general Željko Živanović, rekao je da se još ne zna tko je i zašto lansirao letjelicu, ali "ipak postoje neka nova saznanja, a to je da je aviobomba imala ukupno 120 kilograma i u njoj je bilo smješteno 40 kilograma eksploziva".

"Bomba je eksplodirala ispod zemlje, a krater nije toliko velik zbog strukture tla u koje se zabila letjelica te vrste bombe. To je sve što zasad znamo", rekao je Živanović tog 14. ožujka, otkrivši da je bomba bila fatalna za krtice, mrave i cijelu zajednicu manjih bića sklonih životu pod zemljom.

"Nitko nikad nije rekao da je bomba teška 120 kila", poručio je 18. ožujka Andrej Plenković, predsjednik vlade, te nas poučio kako "bomba na izvornoj letjelici može težiti i nositi 45 kila eksploziva".

Istina, dan ranije Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, izjavio je: "Indicije koje imamo zasad o padu drona u Hrvatskoj, izvan Zagreba, govore da to nije bio naoružan dron i oružani napad." No Plenković se nije dao. "Nije bila unarmed, nego je bila naoružana. Tu su tragovi bombe, eksploziva koji je pronađen. Važno je da javnost ovo vidi i da shvati radi ozbiljnosti situacije", replicirao je čelnicima NATO-a.

Narednih tjedana javnost je bila zabavljena poskupljenjima, nagađanjima o početku trećeg svjetskog rata i sličnim svakodnevnim brigama, a onda su u medije počele stizati neprovjerene, ali navodno pouzdane informacije da na letjelici nije bilo eksploziva.

Milanović tražio objavu nalaza Centra "Ivan Vučetić"

"Gdje je nalaz Centra za kriminalistička vještačenja 'Ivan Vučetić' u kojem se to kiseli nekoliko dana? S obzirom na to da se o toj istrazi priča kao o javnom dobru, kad već ljudima pokazujemo krhotine tog drona, da vidimo kakav je stvaran forenzički i kemijski nalaz uzoraka koji su izuzeti", pitao je predsjednik države Zoran Milanović.

Eto, to su dosad bile službene izjave. Sad zanemarite sve pa poslušajte još jednom današnji Sjedeći cirkus Županijskog državnog odvjetništva upriličen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici s ambicijom upoznavanja javnosti "s rezultatima dosad provedenih izvida". Mjesec dana nakon što je misteriozna letjelica aterirala na Jarun i uz čudesnu slučajnost zaobišla ljude i zgrade, pred novinarima su se poredali županijski državni odvjetnici te u društvu osoba upućenih u tematiku otkrili da, u stvari, znaju sve.

Dobro, skoro sve.

Dobro, sve osim tko je uputio letjelicu u Hrvatsku i zašto te što je na njoj eksplodiralo.

"Originalna aviobomba bi trebala sadržavati 40 do 46 kila vojnog eksploziva TNT-a za koji bi karakterističan bio nastanak zacrnjenja", otkrila je Ivana Bačić, glavna vještakinja za požare i eksplozije u Centra za vještačenje "Ivan Vučetić".

I dodala: "Na fragmentima i u krateru nisu pronađeni vojni eksplozivi ni privredni eksplozivi. Potvrđena je prisutnost amonijaka na mjestu pada. Prilikom udara došlo je do eksplozije eksplozivnog sredstva, to pokazuje nastanak kratera, raspršivanje zemlje i kamenja."

I zapazila: "Korištena je visokoenergetska, ali nekonvencionalna tvar koja je u eksploziji u potpunosti razgrađena, što onemogućava njezinu identifikaciju."

I potvrdila da nikad nećemo doznati što je eksplodiralo.

Nestale su tako bombe od 120 kilograma, isparilo je 40 kilograma eksploziva kao da ih nikad nije bilo. Kao rukom odnesena, iz naših je života nestala podzemna eksplozija, a krtice i mravi koje smo oplakali su, hvala bogu, živi i na sigurnome.

Ne zna se ni tko je uputio letjelicu ni što je eksplodiralo

U redu, ne znamo što je eksplodiralo, ali, vjerovali smo, nadležni će otkriti tko je to čudo uputio na Zagreb. Mrki likovi iz hrvatskih službi provode dane i noći da bi, uz pomoć računala, preciznih izračuna, podataka slavnih NATO saveznika, a možda i dojava s lica mjesta konačno javnosti otkrili jesu li letjelicu prema Hrvatskoj uputili Rusi ili Ukrajinci. Slučajno ili namjerno? 

Riječ ima Jurica Ilić, županijski državni odvjetnik: "Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje."

A glavni vojni zrakoplovni istražitelj Mario Počinok, inače čelnik Povjerenstva za istragu pada letjelice, precizira. Ili pokušava precizirati: "Letjelica je mogla doletjeti iz bilo kojeg smjera koji je u 1000 kilometara."

Prije dvije godine policija je hvatala ljude zbog širenja lažnih vijesti o covidu

Sjajno. Mjesec dana nakon pada letjelice na Jarun znamo da je letjelica pala na Jarun. Najbolji hrvatski državni odvjetnici, vojni istražitelji i stručnjaci za eksplozive nakon jednomjesečnih analiza zaključili su da je 10. ožujka na Jarunu grunulo nešto pristiglo odnekud. Što, zašto, namjerno ili slučajno, e to ćemo, kako stvari stoje, doznati samo ako onaj tko je lansirao leteće čudo odluči progovoriti. 

Na koncu je glasnogovornica ŽDO-a prekinula konferenciju za novinare jer je, kako reče, istekao termin korištenja dvorane NSK.

Banožić i njegov savjetnik se još nisu oglasili ni objasnili kojom je tehnikom bomba za tridesetak dana izgubila silne kilograme. 

Prije dvije godine policija je prijavila desetke ljudi zbog širenja lažnih vijesti o osobama zaraženim covidom. To su bili takozvani neodgovorni pojedinci. Mali je problem kad se neodgovorni pojedinci udruže u vladu, pa šire lažne vijesti o bombi. No, sigurni smo da u njihovu slučaju policija neće biti rigorozna.

Nažalost, vjerojatno ni birači.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više