ZBOG koronavirusa u Kini je završena jedna bolnica u tjedan dana. To nas je podsjetilo na neke od građevinskih projekata koji se godinama obećavaju u Hrvatskoj pa se ne završavaju već desetljećima.
Najpoznatiji primjer navodno važne i potrebne građevine u koju se klelo nekoliko generacija političara je Sveučilišna bolnica Blato u Zagrebu, čija je izgradnja započeta i nikada završena pa izgleda poput prizora iz kakvog filma strave i užasa.
Prije dvije godine HRT je izvijestio da će u prostoru nikad dovršene Sveučilišne bolnice uskoro započeti radovi za početak financirani s oko 125 milijuna kuna iz državnog proračuna. Tim povodom tada još aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić najavio je da će se dječja bolnica preseliti iz Klaićeve u Blato, i to za tri godine. U travnju prošle godine takav projekt je i prezentiran javnosti. Najava je izazvala vrlo oprezni optimizam, što ne čudi kad se prisjetimo da je gradnja Sveučilišne bolnice započela prije čak više od 35 godina.
Milinović najavljivao bolnicu za pet do sedam godina
U vrijeme dok je bio ministar zdravstva, HDZ-ov Darko Milinović je 2007. kazao da bi u obnovu bolnice trebalo uložiti oko 250 milijuna eura i pet do sedam godina.
Pritom, Andrija Hebrang bio je predsjednik povjerenstva osnovanog za pitanje bolnice u Blatu, gdje je najavljivao 1062 bolnička kreveta, trinaest odjela i devet polikliničkih djelatnosti.
Plan izgradnje bolnice započet je davne 1978. godine. Osamdesetih je Beograd dobio VMA (Vojno medicinsku akademiju), a Ljubljana Univerzitetski klinički centar, pa se pojavila želja da i Zagreb dobije sličnu ustanovu. Na prvom referendumu 1982. godine 69 posto građana izglasalo je prvi petogodišnji samodoprinos i pristalo odvajati 1,5 posto sa svake mjesečne plaće za projekt bolnice.
Simbol sramote hrvatske politike
Kako je Index objavio prije četiri godine, Sveučilišna bolnica u vrijeme privatizacije Zagrebačke banke imala je 342 tisuće maraka uplaćenih od samodoprinosa građana.
Gradnja je trajala 10 godina i izgrađeno je otprilike 45 posto, što je koštalo, po nekim procjenama, od 150 do 200 milijuna eura. A onda je sve stalo. Ambiciozni projekt građevine na 217.000 četvornih metara počeo je propadati i do dana današnjeg je ostao simbol sramote hrvatske politike.
Tunel koji vodi ni iz čega ni u što
Cesta između Splita i Omiša redovito u ljetnim mjesecima postaje poprište prometnog kolapsa jer Jadranska magistrala jednostavno ne može primiti tu količinu automobila. Zaobilaznica o kojoj se govori desetljećima ostaje puka tlapnja. Riječ je o investiciji vrijednoj preko 200 milijuna eura, a zadnjih 20-ak godina dio je svakog HDZ-ovog predizbornog obećanja.
Gužve su u oba smjera, a put dug dvadesetak kilometara ponekad traje satima. Kao najnoviji datum izgradnje zaobilaznice navodi se 2023. godina.
Investicija teška oko 200 milijuna eura rasteretila bi promet između Trogira i Omiša, odnosno područja u kojem stalno živi oko 200.000 ljudi, a u ljetnim mjesecima obitava nekoliko puta više ljudi.
Ipak, nije sve stalo na obećanjima. Prije nekoliko godina probijen je tunel iznad Omiša, čija je pojava bila toliko besmislena da je tunel koji vodi ni iz čega ni u što zbog svoje besmislenosti završio i na naslovnici BBC-ja pod naslovom: "Hrvatski porezni obveznici bijesni zbog tunela od 44 milijuna dolara koji ne vodi nikamo".
Pelješki most
Priča o izgradnji Pelješkog mosta duga je više od 20 godina, a započinjanje radova obilježeno je čak tri puta.
Prvi put je radove na mostu, koji bi uskoro trebao spojiti jug Hrvatske s ostatkom države, otvorio Ivo Sanader kao premijer 2005. godine. Otvorenje je ponovno održano dvije godine kasnije, a i Jadranka Kosor na mjestu premijerke je poručila da se gradnja nastavlja. Deset godina nakon prvog otvaranja radova Zoran Milanović na mjestu premijera kazao je da će se most graditi, a Tomislav Karamarko u službenoj ulozi potpredsjednika vlade koja je zamijenila Milanovićevu rekao je 2016. da će "već ove godine" riješiti situaciju s Pelješkim mostom.
Dvije godine kasnije, u srpnju 2019., radovi su otvoreni treći put, ovoga puta konačno. Nakon niza godina političkih čarki i problema s političarima iz BiH, poput Bakira Izetbegovića koji je ocijenio kako početak gradnje Pelješkog mosta predstavlja "flagrantno kršenje suvereniteta" njegove zemlje, pa i žalbe austrijskog Strabaga koji se žalio na odluku Hrvatskih cesta da posao gradnje Pelješkog mosta povjere kineskom konzorciju predvođenom tvrtkom China Road and Bridge Corporation, krenula je izgradnja.
Više od 526 milijuna eura
Ugovor za izgradnju mosta s pristupnim cestama vrijedan je 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a). Pelješki most bit će dug 2,4 kilometra i visok 55 metara, imat će četiri prometna traka.
EU sufinancira most s bespovratnih 357 milijuna eura. Ukupna vrijednost projekta cestovnog povezivanja juga Dalmacije je više od 526 milijuna eura od čega su prihvatljivi troškovi nešto više od 420 milijuna eura, a 85 posto prihvatljivih troškova ili nešto više od 357 milijuna eura se financira iz europskih fondova.
Dovršetak se očekuje 2022., a tempo izvedenih radova daje razloga vjerovati da će tome doista biti tako. Izgradnja samog mosta teče bez problema, ali je izbio problem s izgradnjom pristupnih cesta, odnosno žalbenih postupaka koji opterećuju donošenje odluka o izvođačima pristupnih cesta.
Maksimirski stadion
Maksimirski stadion guta milijarde i po mnogima je postao prepoznatljiv simbol javno-privatnog partnerstva i korupcije. U ljeto 2011. godine stadion je podvrgnut temeljitom renoviranju, no ta se renovacija svodila na zamjenu sjedalica i klupa te uređenje loža i bojanje zidova ispod tribina.
Već prošle godine čitamo o narušenoj statici tribina stadiona koji je stalna prijetnja posjetiteljima. Dinamo je ispod donjeg dijela zapadne tribine postavio mreže kako netko ne bi nastradao. Apokaliptični prizori oko spomenika korupcije ne promiču nikome tko ga posjeti. Delegati UEFA-e od prošle godine pišu zabilješke, otvaranje gornjeg dijela zapadne tribine predstavlja sigurnosni problem, ali licence su uredno izdane.
>>>"Kada dođete na Maksimir, kao da je vrijeme stalo"
Predsjednik Dinama Mirko Barišić najavio je izgradnju novog stadiona Dinama u 2021. godini. Zagrebački gradonačelnik je pak u rujnu prošle godine izjavio da za početak projekta izgradnje novog stadiona nedostaje samo - pečat.
Nedostaje samo pečat
"Nije Dinamo slučajno uspio. Grad Zagreb je u 20 godina u njega uložio 550 milijuna kuna. Treba ulagati u sport, prepoznati sport. Jedan od tri projekta je da krenemo u izgradnju Dinamovog stadiona na istom mjestu. Dok se usuglasimo oko nacionalnog stadiona, mi ćemo izgraditi Dinamov. Gradnja je dogovorena još prije 20 dana, nedostaje samo pečat", kazao je gradonačelnik Milan Bandić.
Bez obzira na te riječi, u ovom trenutku teško je prognozirati što će se dogoditi s maksimirskim stadionom.
Žičara Sljeme
Pod vlašću Milana Bandića razmontirana je sredinom 2007. godine zagrebačka žičara koja je na Sljeme prevozila mnoge izletnike još od 27. srpnja 1963. godine. Isprva je zaustavljen rad zbog navodnog kvara na elektromotoru, a potom je razmontirana. I nakon toga, više je nismo vidjeli. Nakon 11 godina otkako se Zagrepčani ne mogu služiti sljemenskom žičarom, započeli su radovi na novoj žičari.
Bandić je u prosincu 2019. potpisao s bankama ugovor o kreditu za financiranje izgradnje sljemenske žičare u iznosu od 537 milijuna kuna uz kamatnu stopu do 2,75 posto na rok od 15 godina, a najavljeno je da će biti puštena u rad 31. svibnja 2020. godine.
537 milijuna kuna se čini prilično velikom svotom novca koju će na koncu morati platiti građani Grada Zagreba iz poreza i prireza. Gradski zastupnik Matej Mišić upozorio je da će sljemenska žičara koštati 10.000 eura po metru, dok je jedna od najmodernijih žičara u Val-d’Isèreu stajala 6500 eura po metru.