Foto: Index/FaH
Iako se radi o stranačkom pravilniku, njegov je značaj daleko širi – tim se dokumentom određuje kako će se u partiji birati ljudi koji bi trebali u narednom periodu formirati politike partije. Za stranku koja se ponosi demokratizacijom unutarstranačkog izbornog procesa, nakon što je uveden koncept "jedan član, jedan glas", tema je i od općeg interesa. Pogotovo u kontekstu znanstvenih istraživanja koja su upravo Hrvatsku pozicionirala na začelje glede unutarstranačke demokracije i sudjelovanja članova i javnosti u formiranju i provođenju politika.
Dva noviteta u pravilniku - oba su loša
U grubo, pravilnik uvodi novitete u dva područja unutarstranačkih izbora. Prvo donosi nova rješenja kod izbora predsjednika organizacija (koje biraju svi članovi) i drugo, uvodi novosti u izboru kolektivnih stranačkih tijela (lokalnih predsjedništva, odnosno odbora).
I oba su noviteta loša.
Što se tiče izbora predsjednika lokalnih organizacija, pravilnikom se i nije moglo bitno intervenirati u sam proces u kojemu svaki član bira između kandidata. No zato je novo vodstvo partije odlučilo kontrolirati tko se uopće može kandidirati.
Tako je nastao, u partiji već čuveni "članak 7" tog dokumenta kojim se mogućnost kandidiranja onemogućila članovima "koji nisu u članstvu najmanje dvije godine", potom onima koji "prije toga nisu obnašali niti jednu stranačku, izvršnu ili predstavničku funkciju" ili pak onima koji su "unutar godine dana prije izbora dali ostavku na funkciju u stranci bez odobrenja stranačkih tijela".
Zabrana kandidature za Aleksandru Kolarić i Dominika Etlingera
Ili pojednostavljeno: hajde da u zagrebačkoj organizaciji zabranimo kandidaturu Dominiku Etlingeru (koji je dao ostavku na mjesto tajnika) i Aleksandri Kolarić (koja nije dvije godine (opet) član stranke). Za neupućene, riječ je o dva kandidata koji jedini ne vire ispod klanovskih kišobrana te koji jedini - zalaganjem za otvaranje unutarstranačkih procesa i politika članstvu i javnosti – mogu ozbiljno zasmetati klanu koji je sada zauzeo stranačke uzde.
Radi se o ozbiljnom pokušaju suspenzije demokracije, samim administrativnim onemogućavanjem kandidiranjem na izborima. U biti, takav pristup je korak bliže HDZ-ovom modelu unutarstranačke demokracije "jedan član, jedan glas, jedan kandidat". Idemo se praviti da članovi nešto biraju.
Pisanje pravila izbora na način kojim će se onemogućiti kandidatura točno određenim osobama je zastrašujuć. Tim se činom pojmom unutarstranačke demokracije doslovno briše pod. No to nije jedini nedemokratski proizvod novog pravilnika. Propis kojim bi se kandidiranje omogućilo samo osobama koje već imaju iza sebe neku funkciju je neopisivo zastrašujući.
Time se doslovno ukida sam smisao unutarstranačke demokracije, cementira oligarhija te se na pijedestal postavlja – negativna selekcija. Umjesto otvaranja, novih ideja, novih ljudi, protoka i kolanja rasprava, uključivanja civilnog društva i simpatizera, SDP se ovakvim potezom odlučuje za zatvaranje, strogu kontrolu i – odumiranje. Jedini lijevi pokreti koji u svijetu i danas pokazuju znakove vitalnosti su upravo oni koji su se otvorili društvu, i koji su postali proaktivni fokusi otvorenog stvaranja politika. Davor Bernardić i njegova klika ovim su se potezom odlučili za posve suprotan smjer.
Šalabahter demokracija
Drugi novitet, koji se uvodi u proces biranja stranačkih tijela, jest preferencijalno (težinsko) glasanje.
Na prvi pogled zvuči super. No predloženi model treba staviti u kontekst izbora unutar stranke. Jedan od osnovnih problema koji se u partiji vuče već godinama je tako zvana "šalabahter demokracija". Radi se o modelu papirića, šalabahtera, kojima se određuje za koga "treba" glasati. Upravo je "hakiranjem" (što je eufemizam kojim je branjena Bernardićeva pozicija) sustava "šalabahter demokracije" Davor Bernardić izgradio svoju stranačku poziciju još usred mandata Zorana Milanovića. Šalabahterima, a ne rezultatima političkog djelovanja.
Manje demokracije, više kontrole
Modelom koji je predložen u ovom dokumentu, "šalabahter demokraciji" daje se dodatna snaga. Preferencijalni glasovi olakšavaju kreatorima šalabahter strategija formiranje većina u kolektivnim tijelima stranke. Kroz predloženi model možda se otežava izbor kompletnih šalabahter lista, ali se značajno olakšava izbor šalabahter većina.
U konačnici, prijedlog novih izbornih pravila u partiji prvi je pravi pokazatelj kako točno Davor Bernardić i sadašnja vladajuća elita doživljavaju demokraciju u partiji – još gore nego li je to bilo za autoritativnog, bahatog i egocentričnog Zorana Milanovića. Izborna pravila kroje se kako bi se onemogućilo kandidiranje stvarnim nosiocima ne-elitističkih politika te kako bi se establišmentu zacementirala pozicija. Manje demokracije, i puno više kontrole.
U dvije riječi: sumrak demokracije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.