KADA vlasti Republike Srbije u sljedećim godinama i desetljećima budu prisiljene na graničnim prijelazima svoje smanjujuće države postavljati table s njenim natpisima, mogle bi slobodno ispod naziva s imenom države staviti podnaslov "Hrvatska utjeha".
Naime, iz sadašnje perspektive je vrlo izgledno da će građani Hrvatske za sva svoja sadašnja i buduća poniženja i frustracije još dugo vremena moći pronalaziti utjehu s onu stranu istočne granice. Ma koliko Hrvatska bila opterećena siromaštvom, korupcijom, nesposobnošću, kriminalom, nasiljem, kao i "usrećiteljima" pod čijom "mudrom" vlašću cvatu takve patološke pojave, odnosno ma koliko stanje stvari izgledalo loše, ono će izgledati sasvim prihvatljivo ako se usporedi sa stanjem stvari u Srbiji, čiji će građani desetljećima živjeti pod teškim teretom reputacije najvećih gubitnika suvremene europske povijesti.
Tako će još mnogo godina u Hrvatskoj zbivanja u Srbiji izazivati daleko više zanimanja nego što je to bio slučaj tijekom godina zajedničkog života u bivšoj Jugoslaviji, a često za to neće postojati nekakvi objektivni razlozi. Kako će taj hrvatski Schadenfraude izgledati možda najbolje ilustrira način na koji je dobar dio hrvatske javnosti pratila nedavne parlamentarne izborima.
S jedne strane su se iskazivale velike simpatije prema Čedomiru Jovanoviću i njegovom bloku prozapadnih stranaka, ali su one manje bile motivirane programom transformacije Srbije u "civilno društvo", koliko službenim stavom o priznanju nezavisnosti Kosova, a s njime i vječnog gubitničkog statusa Srbije. S druge strane se implicitno navijalo za pobjedu radikala i drugih nacionalista koji bi Srbiju što više udaljile od euroatlantskog kluba čije članstvo zahtijeva sve veća i bolnija odricanja i poniženja za Hrvatsku.
Takva percepcija se mogla vidjeti i iz jučerašnje emisije "Epicentar" posvećene izborima u Srbiji, a kojoj je poseban pečat trebalo dati kontroverzno gostovanje Bore "Čorbe" Đorđevića, nekadašnje legende jugoslavenskog rocka koji danas uživa reputaciju velikosrpskog nacionalista i samodeklariranog četnika.
Izbor gostiju daje dojam da se voditeljica Mirjana Hrga nastojala unaprijed osigurati od optužbi da kontroverzama nastoji dizati gledanost, odnosno pozivom Đorđeviću sugerira nekakvo pomirenje i zajedništvo sa Srbijom. Uz kurtoazan telefonski poziv Sonji Biserko kao predstavnici tzv. "druge Srbije" i briselskom dopisniku Augustinu Palokaju koji je priči o srpskim izborima trebao dati nekakav europski kontekst, "Čorbi" i eventualnom zagađenju hrvatskog medijskog prostora su se trebali suprotstaviti Mladen Pavković, UBIUDR Podravka, te Anto Đapić kao predsjednik Hrvatske stranke prava.
Na kraju se ispostavilo da je Hrga u svemu tome malo pretjerala, jer iako se Đorđević deklarirao kao srpski nacionalist i četnik koji sadašnjeg premijera Vojislava Koštunicu više voli vidjeti u postizbornoj koaliciji s radikalima nego s demokratima, teško da su te riječi kod bilo koga u Hrvatskoj mogle izazivati nekakav strah ili zabrinutost. Naime, njih nije izrekao netko tko može mobilizirati mase ili imati ikakav utjecaj, nego vidno ostarjela i ishlapjela olupina od čovjeka. Đorđević je imao problema da na pitanja Mirjane Hrge da nekakve suvisle odgovore, a njegovi pokušaji komentiranja bliske prošlosti kao i aktualnih političkih zbivanja su u Srbiji su postigli nešto što je donedavno izgledalo nemoguće. Tako je Đapića sa svojim spretnim citiranjem "Čorbine" pjesme "Na zapadu ništa novo" i stiha "Na istoku stare priče" izgledao kao moderan europski političar.
Jedina stvar koja je spriječila da Đorđevićeva autodestrukcija bude potpuna bio je Pavković, čiji je pravednički gnjev prema velikosrpskom ideologu izgledao potpuno neprimjeren, nego i ostao neodgovoren od strane "Čorbe" čija je šutnja u tom trenutku čak izgledala i dostojanstveno.
Međutim, usprkos tome, kao i usprkos tome da izborni rezultati i najnovije briselske deklaracije govore suprotno, famozno "Čorbino" gostovanje u "Epicentru" je predstavljalo svojevrsnu simboličku inkarnaciju Srbije kakvu u Hrvatskoj mnogi zamišljaju, odnosno jedine Srbiju koju žele prihvatiti.
Dragan Antulov