GLAVNA haška tužiteljica Carla del Ponte stiže u dvodnevnu radnu posjetu Zagrebu a u sklopu pripreme izvještaja Vijeću sigurnosti UN-a kojeg će dati potkraj lipnja. Zbog organizacijskih je poteškoća odustala od posjete Županijskom sudu u Rijeci u kojem je, kao i na Županijskim sudovima u Zagrebu, Osijeku i Splitu, osnovan poseban odjel za ratne zločine.
Tužiteljica će susresti predsjednika Mesića, premijera Sanadera, pravosudne vlasti i upoznati će se s programom obuke sudaca i tužitelja tih sudova kako bi bili sposobni preuzeti one predmete koje će Haški tribunal prepustiti hrvatskom pravosuđu.
Ali je puno važnije ono što je izjavila uoči dolaska, to jest, poruka kojom stiže u Hrvatsku.
U ponedjeljak u Banja luci, Del Ponte je rekla da je Tužiteljstvo s Hrvatskom postiglo ono što je i tražilo. Čak čujem da se u Bosni i Hercegovini i u Srbiji i Crnoj Gori, Hrvatska navodi kao model za uzor u suradnji s Tribunalom u Haagu, izjavila je.
Te se riječi pohvale u prvome redu odnose na Županijski sud u Rijeci, točnije, na sutkinju Iku Šarić koja je uzorno vodila postupak suđenja za ratne zločine u Gospiću 1991. Vijeće kojim je predsjedala osudilo je Tihomira Oreškovića na 15 godina zatvora, generala Mirka Norca na 12 i Stjepana Grandića na 10 godina. Orešković je nepravomoćno osuđen kao organizator, Norac kao sudionik dogovora, izdavatelj zapovijedi i neposredni sudionik u likvidaciji najmanje 50 civila. Stjepan Grandić, čiji je iskaz iz istrage teretio Mirka Norca kao nalogodavca likvidacije na Lipovoj glavici, osuđen je za organiziranje i sudjelovanje u likvidaciji oko 40 osoba.
Dolazak Carle Del Ponte u Hrvatsku, rečeno je, nije povezan žalbenim postupkom na osudu Gospićke skupine koji je ovaj tjedan vođen pred Vrhovnim sudom a čiji se pravorijek očekuje, najkasnije, oko 19. lipnja.
Upravo je suđenje u Rijeci najzaslužnije što će haško tužiteljstvo početi prepuštati optužnice hrvatskom pravosuđu, a prvo bi suđenje trebalo biti ono u kojem će se ujediniti optužnice protiv generala Norca i protiv generala Rahima Ademija (koji suđenje čeka na slobodi), a zbog ubijanja Srba u selima Medačkog džepa u rujnu 1993.
Bez obzira kakva bila odluka Vrhovnog suda u reviziji optužbe protiv Norca i drugih iz Gospićke skupine, poruka Tužiteljice vrlo je jasna – u Hrvatskoj Hrvatima osumnjičenima za ratne zločine mogu suditi jedino oni suci kojima su pravo i pravda, a ne lažno domoljublje, profesija. Dakle, oni kojima je pravna država iznad svega, kada je o domovini riječ.
A svakakvih smo gluposti oko domovine čuli. Od onoga da zbog nje, domovine, valja i lagati, preko toga da kad je se, navodno brani, ne može se učiniti zločin, do toga da je Hrvatska kao domovina (Merčepova ali i Sanaderova bedastoća) iznad svega.
Zašto smatram da je Carlina poruka našem pravosuđu toliko važna, dapače, da je dokaz da njome Tužiteljica pokazuje daa, možda više nego neki naši sugrađani, brani Hrvatsku?
Objasnit ću to uvjerenje jednim primjerom. Na osnivanju svoje Hrvatske puče stranke, u svibnju 1998, Tomislav Merčep je rekao slijedeće: kad su vidjeli da me narod voli rekli su da sam pobio sve Srbe. Ali nisam, nažalost. Tog se istog Merčepa najčešće spominje među mogućim novim optuženicima (govori se da Hrvatskoj stiže desetak optužnica to jest da će Haag našem pravosuđu prepustiti desetak vrućih predmeta).
Taj političkog i bivši policijski djelatnik, pače i predsjednički kandidat, vjeruju vukovarski Srbi, odgovoran je za nestanak stotinjak Srba uoči agresije i opsade na taj grad i da su nestajanja naprasno prestala kada je Tomislav Merčep, kojeg se također povezuje sa stradanjima Srba u Pakračkoj poljani i Gospiću, ali i sa nekim drugim zločinima u Slavoniji, otišao iz Vukovara krajem kolovoza 1991. Ako netko treba poginuti bolje da to bude Srbin, govorio je Merčep (Panorama, studeni 1996.), što je nedvosmisleno kod mnogih sugrađana dovelo do uvjerenja da je ta Hrvatska koja se tako penje iznad naših glava - krvava noćna mora.
Insistirajući da iznad svega mora vladati smisao za red, za pravdu i za poštivanja pravne države, Carla del Ponte nas poziva da obnovimo vjeruju u Ustav, u fondove morala naše zemlje, u to da obećanje da će neotuđivo pravo na život, slobodu i traganje za srećom biti svakom zajamčeno.
Carla del Ponte vjeruje da je došlo vrijeme da se provedu u stvarnost obećanja iz Ustava, da prestanu svi oblici segregacije, da se uspravimo na čvrstoj stijeni bratstva, da pravda postane stvarnost za sve one koje je Bog izabrao.
Ona vjerujem da Hrvatska zaslužuje bolje! Da ćemo jednog dana, jednog nedalekog dana, biti zaista jednaki pred zakonima.
Drago Pilsel