SANADER histerično brani svoga ministra vanjskih poslova a i ovaj brani sebe. Naravno, neistinama. Demantirao ga je "Jutarnji list".
Samo da se podsjetim što sam napisao prije nekoliko mjeseci: Ako je točno ono što su otkrili novinari Jutarnjeg lista Orlanda Obad i Hrvoje Appelt, to jest, da je ministar vanjskih poslova povrijedio Zakon o porezu na dohodak time što nije uplaćivao porez na najam svoje kuće u Zagrebu, da Poreznoj upravi nije prijavio ugovor o najmu, te da porez ne plaća od 2001., Ivo Sanader mora razriješiti dužnosti Miomira Žužula.
Ako Sanader ne zatraži Žužulovu ostavku, potvrdi li se da je ministar vanjskih poslova varao državu, to znači da i premijer smatra da nisu svi građani na jednak način dužni poštivati zakone naše države. I što bi to onda značilo za samoga premijera nego da ni on nije dorastao odgovornoj funkciji predsjednika Vlade koji je po Ustavu (članak 112) dužan provoditi zakone?
Primijetivši da je ministar Žužul u imovinskoj kartici prijavio da prima 10 tisuća kuna mjesečno od najma kuće predstavniku Europske komisije u Hrvatskoj i da je ugovor o najmu sklopljen još u listopadu 2001. godine za 3580 eura mjesečno, novinari su zaključili da tu nešto smrdi. U petak 12. ožujka 2004. službeno su ga upitali o najmu kuće.
Ministra je uhvatila panika, pa je najprije pokušao objasniti kako to da je prijavio tako nizak iznos, a onda je požurio uplatiti porez za prošlu godinu. Par dana nakon toga, krenuo je na put u Izrael i sa sobom je uzeo sporne uplatnice. Zašto? Nekako slučajno, izravno po povratku u Zagreb i nakon gostovanja u emisiji HTV1 Meridijan 16, Žužul je novinarima koji su ga čekali pokazao uplatnice.
Tada se vidjelo da je porez za 2003. plaćen zaista 12. ožujka, iako je toga dana novinarima rekao da je porez platio ranije i da je to sto posto sigurno. Dakle, ako je tako, lagao je.
Dakle, vraćamo se na staru temu i na aferašku konstantu u djelovanju gospodina Žužula. Ali ovaj ne želi popustiti. Nije onda ni kada nas je, nespretnim, bolje rečeno budalastim istupom u Izraelu naše glave gotovo servirao na pladnju bombašima iz Hamasa.
A zašto neće tako lako odstupiti? Zato jer Žužul živi na visokoj nozi. Poznate su naime, njegove izjave kako ne nosi košulje koje koštaju manje od 300 dolara niti odjela koje stoje manje od 2000 dolara. Dok je bio u Washingtonu, kažu naši tamošnji dojavnici, glavna mu je zanimacija bila lov na butelje od 300-400 dolara u restoranima. I, naravno, sve na račun glupih Hrvata.
Inače kuću u Georgtownu u Washingtonu je platio 850.000 dolara što je bilo objavljeno u Metro sekciji Washington posta. Odakle mu, pitate se vi, naivci, pare. Kuća na Pantovčaku, dva stana u metropoli, stan na obali, Leksus i Mercedes cabrio u Washingtonu. Navodno i vikendica u Gorskom Kotaru, navodno i ljubavnice. Hej, moj brale, treba to sve uzdržavati.
I još to, izgleda, našem ministru nije dovoljno. Jedna kćer studira na Harvardu, druga je bila na Princetonu, a sada je prešla na Georgtown. To se sve mora skupo plaćati.
Naizgled, ništa se bitno nije promijenilo, ma koliko bi nas premijer Sanader želio uvjeriti da se pred nama pojavio obnovljeni HDZ. Ista je to pjesma. Političari varaju, građane se maltretira, novinare opet špijunira.
Diplomacija je, uče nas stari majstori te vještine pregovaranja i razvijanja međunarodnih odnosa, na jednom stupnju rutina, na drugom tehnika, a na trećem, najvišem stupnju - umjetnost.
Ova bi zemlja imala bolji san, u to sam uvjeren, kada bismo mogli vjerovati da je arhitekt hrvatske diplomacije čovjek bogat u tim trima aspektima: da je rutiner, dobar tehničar i pravi umjetnik komuniciranja. I da te vještine posjeduje u mjeri koja je potrebna.
Ovo navodim zato što, na našu žalost, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul pokazuje da nema rutine, da nije dobar tehničar, i da o umijeću pregovaranja, brate, zna toliko koliko ja o neurokirurgiji. Niente.
Žužul je ustvrdio da je samo želio izraziti sućut žrtvama terorističkog napada koji se dogodio blizu hotela u kojem je odsjedao dok je bio u Izraelu. Rutiner bi se tu zaustavio. Dobar tehničar bi još povezao izraelske i španjolske žrtve. Umjetnik u komuniciranju bi, možda, još jednom, vrlo diskretno i skromno, pozvao sve strane na mir i na nenasilno rješavanje sukoba. Basta.
Ali Žužul ide dalje i stane petljati se u unutarnje političke odnose Palestinaca vrijeđajući Yassera Arafata kojeg naziva neadekvatnim sugovornikom Izraelaca.
Do te je mjere pretjerao u ocrnjivanju palestinskog vodstva da su izraelski diplomati i novinari konstatirali da ni Amerikanci nisu tako skloni Sharonovoj politici.
Dakle, ničim izazvan, osim potrebom da vježba samoubilačke, pardon, stilske figure kao kad se blamirao kod Tima Sebastiana na BBC-u, Žužul nas je pretvorio u potencijalnu metu islamskih fanatika.
Ministar bi se malo češće trebao sjetiti mudroga Shakespearea koji je, kao da se obraćao diplomatima koji su svoju karijeru započeli u kantini Filozofskog fakulteta u Zagrebu, regrutirani u špijunsku malu školu Tuđmana mlađeg, napisao: Have more than you show, say less than you know (Ne pokazuj sve što imaš, niti govori sve što znaš).
Eh, kada bi barem naš ministar imao što pokazati, i znao o čemu govori. No, kod njega se zaredaju samo afere i skandali. Ostavka je malo što se od njega traži. A on ju neće dati tako lako jer ode sva konstrukcija njegova labava i truloga života u tri p.... materine.
Ipak, ako sam je već zatražio kod njegova prvoga skandala i kada je odmah uhvaćen u lažima, ponavljam i sada: ostavka ministre. Makar za vas bila preskupa. Hodite više i nemojte tako sramotiti ovu zemlju. Nismo svi mi stoka kako je govorio vaš miljenik Tuđman.
Drago Pilsel