Foto: Luka Šangulin/Index; Apipharma
USPRKOS vrlo lošoj ekonomskoj situaciji u Slavoniji i masovnom iseljavanju, i tamo postoje neke uspješne firme koje u tako depresivnom okruženju uspijevaju uspješno raditi i boriti se s konkurencijom čak i na globalnom tržištu.
Jedna od takvih firmi je Apipharma, obiteljska farmaceutska tvrtka koja je nastala iz obrta pokrenutog prije nekoliko desetljeća. Krenuli su od nule a danas imaju moderan pogon s 40 zaposlenih, proizvode širok spektar proizvoda - kreme, sirupe, sprejeve - i izvoze na tržišta diljem svijeta.
Ovog tjedna imali smo priliku posjetiti njihov moderni, prije nekoliko godina izgrađen, pogon u Našicama i razgovarati s Andrijom Lalićem, članom uprave firme, čiji su roditelji započeli ovaj posao.
Andrija Lalić
"Posao su započeli moji roditelji prije 40-ak godina, s kućnom proizvodnjom propolis kapi. Mi smo kao obitelj uvijek bili skloni pčelinjim proizvodima, medu, propolisu. Otac je ekonomist, majka farmaceut i odlučili su pokrenuti taj posao. Proizvodilo se u kući. U ono vrijeme se prodavalo multi level sistemom, što je danas nezamislivo", kaže Lalić.
Iako je posao krenuo s proizvodima na bazi meda i propolisa, sada su prerasli u pravu farmaceutsku kompaniju s više od četrdeset proizvoda. Njihova proizvodnja odvija se na tri linije. Na jednoj se rade polutvrdi proizvodi poput raznih krema i gelova, na drugoj sirupi, dok je treća linija za razne sprejeve, kapi i slično.
"Počeli smo s proizvodima na bazi meda i propolisa, no kako se posao razvijao, širili smo se i u drugom pravcima. Radimo i proizvode koji nisu vezani za med i propolis. Radimo sprejeve za nos, sirupe, kreme, koje su zapravo prirodni farmaceutski proizvodi. Trenutno imamo 40 zaposlenih od kojih 40 posto ima visoku stručnu spremu - farmaceuti, liječnici, tehnolozi", kaže Lalić.
S obzirom na moderan pogon, koji ima velike kapacitete, hrvatsko tržište za njih je premalo, te su se okrenuli prodaji u inozemstvu. Trenutno 72 posto prihoda ostvaruju na inozemnim tržištima. Udio prodaje na inozemnom tržištu planiraju dodatno povećati, kao i proizvodnju, s obzirom na to da tvornica još uvijek ne radi 100-postotnim kapacitetom.
"Tržište s četiri milijuna stanovnika je za nas limitirano, te smo išli prema van. Izgradili smo novi pogon, a s takvim pogonom ne možete ostati samo na ovom tržištu. Počeli smo intenzivno tražiti kupce u drugim državama i danas 72 posto prihoda ostvarujemo od izvoza te se nadamo da će rast biti i veći u korist izvoza. Prisutni smo na tržištima Perua, Čilea, Libije, Alžira, Egipta, Saudijske Arabije, Češke, Grčke, Bugarske, Azerbejdžana, Hong Konga, zemalja bivše Jugoslavije... Neke sam sigurno propustio, ali čisto da steknete sliku o čemu se radi... Planiramo širiti proizvodnju. Svake godine nastupamo na sajmovima i tako nalazimo strane kupce. Stalno smo u pregovorima s 10-ak firmi. Tvornica još uvijek ne radi 100-postotnim kapacitetom. Nadamo se širenju, ali isključivo vani, na inozemnim tržištima", kaže Lalić.
Apipharma jedina u Europi radi sirupe na bazi meda. Za to su razvili svoju tehnologiju vrenja na niskim temperaturama.
"Jedini u Europi radimo sirup za kašalj na bazi meda. Sirup, bilo kakav, mora imati neku slatku bazu na koju se onda nadograđuju sastavnice. Mi smo tu slatku bazu, koja je obično šećer, zamijenili medom. Mi smo med stavili ne kao dodatak proizvodu, nego kao bazu. Sirupi se kuhaju, a kako bi se med uništio kada bismo ga doveli do vrenja, morali smo razviti posebnu tehnologiju za vrenje na niskim temperaturama. U našoj proizvodnji dobijemo vrenje na 40 do 50 stupnjeva i tako sačuvamo med", kaže Lalić.
Svi znaju da u Hrvatskoj nije lako poslovati pa je tako i Apipharma imala goleme probleme kada su krenuli u gradnju proizvodnog pogona.
"Ovaj pogon je investicija od 3,5 milijuna eura 70 posto financirana od banke, a 30 posto iz vlastitih sredstava. Put je bio kompleksan, imali smo mnogo problema. Kupili smo zemljište u Pakracu, koji je tada bio na području od posebne državne skrbi, ali relativno blizu Zagrebu, međutim prvi susjed se žalio na uporabnu dozvolu. Kupili smo derutnu osnovnu školu i kompleks zemljišta od 22 tisuće kvadrata te krenuli u ishodovanje dokumentacije. Susjed s nekoliko metara zemlje koji živi u Srbiji se žalio jer nije želio imati tvornicu do svoje parcele. I onda je počeo jedan dugotrajni postupak, koji je trajao dok nismo završili ovo u Našicama. U konačnici je taj susjed u Pakracu izgubio spor, ali mi smo već sagradili ovu tvornicu", kaže Lalić.
No ni u Našicama nije sve išlo bez problema. Tamo su od Grada kupili zemljište, ali se ispostavilo da kroz njega prolazi magistralni plinovod, koji nije bio na poziciji na kojoj je bio prema službenim dokumentima.
"Kupili smo zemljište od grada Našica i krenuli s gradnjom ovdje i kad smo trebali dobiti konačnu dozvolu Plinacro se javio da se ne može graditi jer su ustanovili da magistralni plinovod nije na ucrtanoj poziciji, nego da je bliže zgradi. Na kraju smo sami morali financirati izmještanje magistralnog plinovoda na pravu trasu gdje je bio i ucrtan, kako bismo mogli graditi. Mi smo platili izvođačima da izmjeste taj plinovod i nikad nismo dobili te novce nazad. To je bio uvjet Plinacra da nam da suglasnost za građenje. Zbog nečije pogreške smo bacili novac", kaže Lalić.