Srpsko vodstvo iz devedesetih godina, na čijem se čelu nalazio, pritom je nastojao amnestirati od svake krivnje za rat i ratne zločine te dokazati da je srpski narod podnio ukupno najveće ratne žrtve, posebno zbog egzodusa iz Hrvatske i Kosova te bombardiranja NATO-a.
Optužnicu koja ga u 66 točaka tereti za genocid u BiH, zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja u Hrvatskoj i na Kosovu nazvao je "lažnom i nelegitimnom" kao i sam Haški sud.
"Optužbe iznesene protiv mene su beskrupulozno manipuliranje lažima, iskrivljavanje istine i neodgovorno prikazivanje povijesti", rekao je Milošević.
Konkretne navode iz optužnice spomenuo je samo jednom, citirajući paragrafe 79. i 80. iz optužnice za Kosovo, koji govore da su sukobi počeli nakon proglašenja neovisnosti Slovenije i Hrvatske.
Glavni povod za rat, po njegovim je riječima, bilo "protupravno razbijanje bivše SFR Jugoslavije provedeno po diktatu Njemačke i Vatikana, uz pomoć SAD i Europske zajednice".
Umjesto da naznači okvir pravnih normi i materijalnih dokaza s kojima će pobijati optužnicu, Milošević je uvodnu riječ obrane iskoristio da održi pledoaje svojoj politici, uz opširna povijesna tumačenja i gomilanje dokaza o "globalnoj antisrpskoj zavjeri".
Milošević, kojega se tereti da je predvodio "udruženi zločinački pothvat" srpskog vodstva koji je rezultirao genocidom i drugim ratnim zločinima, optužio je međunarodnu zajednicu i sam Haški sud da su "razbijanjem Jugoslavije" sudjelovali u "udruženom zločinačkom pothvatu" kojim su počinili "zločin protiv mira".
Dok je u prvom dijelu suđenja Milošević prekidan kada bi u sudnici držao političke govore, u čemu je posebno revan bio pokojni sudac Richard May, danas se to nije događalo, a predsjedavajući Patrick Robinson samo ga je obzirno upozorio na irelevantnost iznesenog.
Milošević je objašnjavao njemačku, uključujući i austrougarsku, politiku prema južnoslavenskom prostoru u 20. stoljeću, počev od druge polovice 19. stoljeća, preko dva svjetska rata, do priznavanja Hrvatske i Slovenije 1991.
Citirao je djelo Friedricha Naumanna "Srednja Europa" iz 1914., po kojemu Njemačka treba ostvariti dominaciju zalažući se za usitnjavanje drugih država koje bi postale njezini "trabanti".
Do ostvarenja tog "usitnjavanja", po Miloševiću je došlo 1990./91. raspadom Češkoslovačke, SFRJ, pa čak i Sovjetskog Saveza.
Za Vatikan je pak ustvrdio da je još od I. svjetskog rata bio protiv Jugoslavije, pa je 1991. prednjačio u podršci njezinu raspadu.
Kao ključne krivce za raspad Jugoslavije označio je tadašnjeg šefa njemačke diplomacije Hansa Dietricha Genschera, kancelera Helmuta Kohla, te posebno šefa tajne službe Klausa Kinkela. U tom je kontekstu više puta spominjao i ulogu pape Ivana Pavla II te hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i citirao njegove riječi po povlačenju hrvatskih kadrova iz Beograda u prosincu 1991.: "Mislim da sam obavio zadaću. Jugoslavije više nema".
Posljednji dio današnje sjednice Milošević je posvetio Kosovu i NATO-ovoj zračnoj kampanji protiv SRJ 1999., ustvrdivši među ostalim kako su američka CIA i njemački BND od sredine devedesetih naoružavali i obučavali Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK). Snage NATO-a na Kosovu optužio je da su pokrovitelji etničkog čišćenja.
Srba s Kosova, a generala Wesleya Clarka, koji je 1999. zapovjedao bombardiranjem da je ratni zločinac. Haški sud, po njegovim je riječima, "projektiran da bi opravdao agresiju NATO-a na SRJ".
Milošević je tražio da mu se za uvodnu riječ odobri i cijeli sutrašnji dan, no raspravno vijeće se suglasilo da se tome posveti samo jutarnji dio sutrašnje sjednice. Nakon toga će uslijediti najavljena proceduralna rasprava o Miloševićevom zdravstvenom stanju i imenovanju odvjetnika po službenoj dužnosti, kako bi se ubrzalo suđenje koje s prekidima traje već dvije i pol godine.
Prve svjedoke obrane, među kojima su najavljeni i bivši premijeri Grčke i Rusije, Constantin Mitsotakis i Jevegenij Primakov, vijeće će saslušati idućeg tjedna.