Među predloženim mjerama na prvom je mjestu razvoj usklađenog pristupa na pitanju širenja jurisdikcije na otvoreno more. Ostale su mjere vezane uz: smanjenje pretjeranog izlova; uvođenje izlovnih kvota; poboljšanje sadašnjih metoda lova kako bi se smanjili negativni učinci na riblje fondove i okoliš; poboljšanje nadzora i provedbe zakona i veća uloga znanstvenih istraživanja.
U Akcijskom planu se ističe da je sadašnja situacija s proglašenjem isključivih gospodarskih pojasa (EEZ) ili zaštićenih ribolovnih zona (FPZ) u Mediteranu vrlo nekonzistentna.
Samo je jedna članica EU, Španjolska, proglasila zaštićenu ribolovnu zonu širine 49 nautičkih milja, dok je Malta, buduća članica, proglasila isključivu ribolovnu zonu širine 25 milja. Francuska je u ožujku ove godine proglasila ekološku zonu a, iako EK ne zagovara takve zone, u Akcijskom planu veliku pozornost povećuje ekološkoj zaštiti Mediterana.
"Proglašenje FPZ, širine do 200 milja, može dati značajan doprinos unaprijeđenju upravljanja ribarstvom, budući da se 95 posto ulova flota zemalja EU ostvaruje unutar 50 milja od mediteranskih obala", navodi se u dokumentu.
Također se naglašava da bi FPZ "olakšale kontrolu i pridonijele borbi protiv ilegalnog i nereguliranog ribarenja". Ocjenjuje se da bi proglašenje FPZ bilo "najučinkovitije uz usklađen pristup članica EU i drugih zemalja regije".
FPZ se za razliku od gospodarskog pojasa odnosi isključivo na jurisdikciju nad ribljim resursima, dok na druge segmente jurisdikcije, rudno bogatstvo i prava plovidbe, ne utiče.
Među prednostima proglašenje FPZ, u dokumnetu se navode primjenjivost mjera upravljanja ribarstvom na puno širem području, bitno poboljšanje kontrole i provedbe zakona, isključenje ili kontrola određenih flota (s Dalekog istoka) koje trenutačno ribare u međunarodnim vodama Mediterana i suzbijanje ilegalnog ribolova.
U nedostatke se ubraja opasnost od gubitka određenih ribolovnih područja za plovila EU, ako zemlje nečlanice budu slijedile primjer Unije, a kao primjeri se ističu "Hrvatska i Tunis". No ta se teškoća može prevladati bilaterelnim ribarskim ugovorima, napominje se.
Također se predviđe mogućnost da u određenim područjima dođe do "znatnih političkih teškoća" i problema kod određivanja crta razgraničenja FPZ u uskim područjima Mediterana.
Europska komisija predložila je da se do "usklađenog pristupa" o proglašenju FPZ dođe kroz raspravu među članicama EU, potom s kandidatima za članstvo te na kraju sa svim zemljama Mediterana.
Završni korak je sazivanje konferencije na kojoj bi se usvojio zajednički pristup pitanju zaštićenih ribolovnih zona.
Takva konferencija, posvećena održivom razvoju ribarstva na Mediteranu, održat će se u Veneciji 25. i 26. studenoga ove godine.
No, Ministarska deklaracija za taj skup, usuglašena na rujanskom pripremnom sastanku u Bruxellesu, ostavila je puno nedoumica glede mogućnosti proglašnja FPZ-a kao najdjelotvornije mjere za zaštitu i očuvanje ugroženih ribljih fondova u Sredozemlju.
Članak 10. deklaracije, koji regulira to pitanje, rezultat je kompromisa do kojeg je došlo nakon što se se uvođenju FPZ-a, unatoč prijedlozima EK, usprotivile Italija i Slovenija, te Turska. Među zagovornicima mjere bile su Grčka, Španjolska i Hrvatska.
U čl. 10 se kaže da "...stvaranje FPZ omogućuje unaprijeđenje zaštite i kontrole ribarstva i time pridonosi boljem upravljanju resursima i zajedničkoj borbi protiv ilegalnog ribarenja".
No, kad je u pitanju samo proglašenje FPZ, traži se "detaljnije razmatranje modaliteta za njihovo stvaranje, uzimajući u obzir postojeće presedane, ali i usklađeni regionalni pristup prilagođen potrebema ribarstva i utemeljen ne dijalogu i suradnji".
Grčka i Hrvatska izrazile su rezervu prema takvoj formulaciji koja znatno komplicira proklamiranu uspostavu FPZ a Komisija je ostavila mogućnost modifikacije čl. 10 do skupa u Veneciji.