NAKON što se o kandidaturi za dužnost javne pravobraniteljice za djecu, dr. Ksenije Butorac, negativno izrazila većina parlamentarnih klubova, Butorac je povukla svoju kandidaturu.
Dan nakon povlačenja kandidature dr. Butorac se obratila javnosti priopćenjem, koje prenosimo u cijelosti.
U statusu kandidatkinje Vlade RH za pravobraniteljicu za djecu nije mi bilo dopušteno javno istupanje. Pri tom je indikativno da je na stotine pisama mojih suradnika i klijenata (koji su me sami o tome izvjestili) upućeno u redakcije dnevnih novina, a da ništa od toga nije objavljeno.
Imputira mi se represivnost samo zato što sam dio svoje karijere provela radeći u hrvatskoj policiji. Notorno je da je upravo policija odlučujuća karika u zaustavljanju pedofila i nasilnika svih vrsta, pa je moje iskustvo u radu s delinkventima itekako dobro došlo. Radeći s tom populacijom naučila sam nositi se s rizicima i opasnostima koje takav posao podrazumijeva, a kako je svima poznato, bivša je pravobraniteljica za djecu upravo radi toga i odstupila.
Nadalje, sustavno je ignorirano da sam dio policijske karijere provela educirajući studente Fakulteta kriminalističkih znanosti u području suzbijanja zloporabe droga istodobno razvijajući znanstvenu karijeru, a dio u Policijskoj upravi zagrebačkoj radeći upravo na poslovima prevencije i savjetovanja s mladima i njihovim obiteljima. No, na ovome mjestu nisam se mogla sustavno stručno i znanstveno razvijati.
Upitnim se smatra i moje prijevremeno umirovljenje kao i status hrvatskog branitelja. Taj sam status stekla kao ovlaštena službena osoba poput mnogih kolegica i kolega koji su ga stekli i prije i nakon mene. Ako se takvo umirovljenje smatra upitnim, onda se pod znak pitanja stavlja odluka tadašnjeg ministra i sukladno tome, sva druga prijevremena umirovljenja.
U prijevremenu mirovinu otišla sam na vlastiti zahtjev temeljem čl.68. Zakona o unutarnjim poslovima kao ovlaštena službena osoba. Na taj sam si način željela otvoriti prostor za nastavak bavljenja stručnim i znanstvenim radom vezanim uz projekte i programe koji se odnose na djecu i mlade s teškoćama socijalne integracije.
Od trenutka odlaska u mirovinu do danas kontinuirano i intenzivno bavila sam se savjetodavnim i psihoterapijskim radom i njegovom znanstvenom evaluacijom.
Nije slučajno da sam :
izabrana u status znanstvenog suradnika u području društvenih znanosti - polje odgojnih znanosti
- bila dio istraživačkih timova u nizu znanstvenih projekata s temama problematičnog razvoja adolescenata, što je bio temeljni uvjet za moj izbor u znanstveno zvanje
- stekla certifikate iz psihoterapijskih edukacija
znanstvena i stručna suradnica Instituta za neurolingvističku psihoterapiju u Beču i Europske asocijacije za neurolingvističku psihoterapiju, što podrazumijeva izravan rad s klijentima u potrebi, poglavito mladima
- u svojstvu stručnog suradnika u ugovornom statusu šest godina radila u Centru za prevenciju ovisnosti Grada Zagreba kao savjetodavac i terapeut za adolescente i njihove obitelji
na poziv Vlade SAD bila na studijskom boravku u više američkih država upoznavajući sustav prevencije i tretmana u području ovisnosti
osnovala udrugu ciljanu na pružanje pomoći specifičnim kategorijama ovisnika i njihovim obiteljima
- kreirala i provodila preventivne programe poput Male škole života i drugih u osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba, te educirala niz volontera za njihovo širenje, uz na stotine provedenih predavanja i radionica za roditelje, djecu i stručne djelatnike iz područja zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, s čime su upoznati Ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb te Ured za obrazovanje i šport
- rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, te Ureda za obrazovanje i šport vodila stručne timove i imala ulogu medijatora za rješavanje problema eklatantnog kršenja dječjih prava u Waldorfskoj školi, u slučaju Voltino, kao i u desetinama slučajeva u drugim školama koji su sanirani u tišini
- intenzivno surađivala s brojnim institucijama i resorima sustava: policijom, Državnim odvjetništvom, socijalnom skrbi te zdravstvenim i obrazovnim ustanovama i uvijek polučila pozitivan ishod
Ovaj dio moje profesionalne karijere lako je provjerljiv, a bio je sustavno opisan u mojem životopisu kojega su dobili svi saborski zastupnici, ali su ga namjerno prešutjeli.
Cjelokupno moje djelovanje, po naravi stvari, stavljalo me je u poziciju sustavnog upoznavanja, proučavanja i primjene adekvatnih zakonskih propisa i Konvencije o pravima djeteta. Intervenirala sam nerijetko u situacijama koje su u pravilu bile incidentne i na granici inkriminacije. Za razliku od stručnjaka koji su profesionalno najčešće vezani uz određeni sustav ili instituciju, bogato iskustvo suradnje s različitim sustavima i stručnjacima različitih profila kod mene je prednost.
Stoga nije slučajno niti, da me je Vlada RH, imajući u vidu moje kompetencije, predložila za kandidatkinju za dječju pravobraniteljicu, unatoč tomu što nisam bila bliska ni vladajućoj, niti bilo kojoj od oporbenih političkih stranaka.
U situaciji ozbiljne narušenosti dječjih prava u Republici Hrvatskoj, posebice s obzirom na zanemarivanje i nasilje u obitelji, te u školskim i u dječjim ustanovama (tamo gdje bi djeca trebala biti najzaštićenija), podobnost pravobraniteljice za djecu se, očevidno, procjenjuje usko interesno političkim mjerilima, a ne stručnim kompetencijama i osobnom spremnošću za suočavanje sa stvarnim povredama dječjih prava na terenu.
Na kraju, aferom oko procedure mog izbora, stavljena sam u poziciju žrtve.
Ako se mi odrasli počnemo osjećati kao žrtve, djeci više doista nema tko pomoći."