KAO ŠTO se nedjeljom rijetko kad kaže nešto novo, tako ni današnja emisija "Epicentar" na Novoj TV, u kojoj su gostovali i o izborima pričali predstavnici šest najjačih stranaka, nije donijela ništa što nam već nije poznato.
Glavna dva pitanja koja su se pokušala obraditi (pokušala, jer ono što su Željka Antunović, Radimir Čačić, Andrija Hebrang, Vlado Jukić, Božidar Pankretić i Ivan Čehok govorili zapravo je samo predstava) bile su postizborne koalicije i pitanje premijera.
Po pitanju postizbornih koalicija nema bitnih promjena. SDP i HNS i dalje tvrde da računaju jedni na druge, kao prirodni saveznici "lijevog centra", iako SDP ustraje na tome da na izbore izlazi sam, sa svojim timom, programom i kako se obraća isključivo svojim biračima, a ne drugim strankama i da im je cilj postati najjača pojedinačna stranka u Saboru.
HDZ je još uvijek prilično miran oko svoje vodeće pozicije i, iako zna da će mu formiranje vlade morati ovisiti o koalicijama, ali čak se ni Hebrang, tradicionalno nesputan u napadanju protivnika, nije upuštao u strašno detaljne rasprave.
HSP ne "isključuje mogućnost" koaliranja niti s jednom strankom, pokušava udariti tamo gdje može dobiti glasove - na propustima HDZ-a, čije tvrdokornije, neodlučne birače, želi osvojiti. Iako, ostavlja si širom otvoren prostor za postizbornu koaliciju s HDZ-om, zato "što su njihovi birači tako nečemu skloni". Iako, čovjek se mora upitati u kakvom su to sumanutom sustavu HSP-ovi birači skloni tome da njihova stranka koalira s HDZ-om, kad HSP većinu programa bazira na kupljenju bodova na onim mjestima na kojima HDZ ne može biti onako tvrdokoran kao prije.
Zanimljivi su HSS i HSLS, koji su dosad jedini najavili predizbornu koaliciju. I jedni i drugi smatraju da će o koaliciji razmisliti kad nakon izbora vide kakve programe nude ostale stranke i kakvi se "projekti" iz tih programa mogu izvući. Time se u političku terminologiju predizborne faze uvodi novi termin, koji bi zasad trebao prikriti prostu činjenicu da programa praktički nema.
Uporno izbjegavanje odgovora o tome što i kako misle raditi nakon izbora, jasno govori da se ni HSP ni HSS ni HSLS ne vode nekakvim ideološkim, nego čisto oportunističkim principom. Prevedeno, to znači da njihove postizborne koalicije neće ovisiti ni o kakvim "projektima koji će se moći izvesti iz programa", nego o tome što će im HDZ s jedne ili SDP-HNS s druge strane ponuditi.
Također, zanimljiv aspekt po kojemu se retorika ovih 6 stranaka razlikuje je pitanje samog početka predizborne kampanje. Dok ni HDZ, ni HNS ni SDP ne poriču da je politička realnost Hrvatske u sljedećih osam mjeseci borba za birače, HSP, HSS i HSLS se žale na to što je kampanja počela tako rano i što će se cijela politika bazirati na predizbornoj kampanji. Što je, ponovno, čudno, budući da u nekom stvarnom smislu predizborna kampanja zapravo nikad ne prestaje. Razlog je jednostavan. Predizborna kampanja je skupa i zahtjevna, a ove tri stranke nemaju ni potrebnih financija ni potrebne stručnosti da bi se nosile s HDZ-om, SDP-om i HNS-om ovako rano.
Ostalo je pitanje premijera. Spekulacije o tome hoće li Ljubo Jurčić biti SDP-ov kandidat je Željka Antunović odbacila, ne dajući nikakve suštinske odgovore. Ona se, a to je zapravo taktika koju SDP vodi otkad je Ivica Račan obznanio svoju bolest, fokusira na to da naglasi kako SDP u predizbornu trku vodi tim, a ne pojedince. Najvjerojatniji razlog tome je što SDP zasad nema osobu Račanove karizme, i što pokušava depersonalizirati stranku, koja je u zadnjih 15 godina obilježena Račanovim likom.
Čačić i dalje samouvjereno predstavlja sebe kao najjačeg i najprihvatljivijeg kandidata za premijera, a HDZ se ni ovdje pretjerano ne brine, jer ga vodi karizmatični Ivo Sanader.
Anketa koja je provedena među slušateljima pokazala je da 88% ljudi ne može podržati koaliciju HDZ-SDP, dok bi to prihvatilo samo 12%, a ni sami akteri dvije najjače stranke ne daju nikakve naznake da bi takva koalicija bila moguća, tako da je prilično jasno da do toga neće doći.
Sve u svemu, znakovitije je promatrati ono što se ne izgovara od onog što se govori, jer se u tome krije puno više odgovora na pitanja budućnosti hrvatske politike. Ali, istini za volju, mora se priznati da je stvar postala zanimljivija.
J.D.