Nobelova nagrada donosi piscima slavu i frustraciju

NOBELOVA nagrada za književnost pretvara pisce u svjetske ikone, ali postoji i cijena koju oni, čiji rad zahtijeva samoću, trebaju platiti stati pod reflektore medija.

U četvrtak, pisac koji je vjerojatno dosad bio nepoznat najvećem dijelu svjetske populacije, dobit će poziv švedske Akademije, a njegov telefon više neće prestati zvoniti.

Kineski laureat iz 2000. Gao Xingjian rekao je da mu intervjui za medije nisu dali vremena za pisanje, a poljski emigrant Isaac Bashevis Singer morao je napustiti dom i svoj telefonski broj učiniti nedostupnim nakon nagrade 1978.

Međutim, za to postoji kompenzacija - deset milijuna kruna, odnosno 1,36 milijuna dolara nagrade.

"Odjednom imam veliku publiku koja me čita a nikad nisam mislio da će mi se to dogoditi", rekao je Gao.

Neki pod reflektorima stidljivo žmirkaju, kao što je to činio južnoafrički pisac J.M. Coetzee, prošlogodišnji dobitnik, a neki uživaju u medijskoj pažnji kao irski pjesnik Seamus Heaney koji je 1995. rekao da mu je nagrada donijela slavu koju oduvijek želi.

Dva pisca nagradu su i odbila: Boris Pasternak, autor "Doktora Živaga" koji je rekao da je nagradu dobio zbog političkih a ne literarnih razloga, te Francuz Jean-Paul Sartre.

Oni koji će u četvrtak ostati kratkih rukava mogu se utješiti: velikani poput Marcela Prousta, Jamesa Joycea, Bertolda Brechta, Jorge Luisa Borgesa i Grahama Greenea nisu nikad bili dobitnici Nobelove nagrade.

A oni koji jesu, kao što je Singer rekao, i dalje su obični ljudi koji "jedu, misle, nadaju se, brinu, spavaju, mole se i umiru".

Pročitajte više