Kada bi pali u ocean, meteoriti takve veličine uzrokovali bi katastrofalne valove. No, pitanje je smanjuju li te najnovije spoznaje općenitu opasnost od meteorita, jer bi kiša njegovih dijelova bila jednako katastrofalna kao i udar velikog objekta.
Takva mogućnost izaziva strah da bi čovječanstvo moglo doživjeti sudbinu dinosaura, koji su izumrli prilikom pada divovskog meteorita prije približno 65 milijuna godina.
Posljedice pada meteorita na Zemljinu površinu ovise o tome koliko se brzo oni dogode. U ekstremnim slučajevima, gotovo sva energija meteorita mogla bi se raspršiti u atmosferi. No, i to bi moglo biti opasno ako se dogodi u donjim slojevima Zemljina omotača, kao što se dogodilo 1908. nad Tunguskom u Sibiru, kada je eksplozija u atmosferi srušila stabla u krugu od nekoliko stotina četvornih kilometara.
Proces raspada meteorita ovisi o njegovoj građi. Njih gotovo 93 posto sastavljeno je od stijena, a ostali su uglavnom željezni, puno teži i opasniji u slučaju pada na Zemlju.
Stjenoviti meteoriti raspali bi se u atmosferi puno češće nego što se prije mislilo, zaključuju znanstvenici. To pokazuje da bi se i velika tijela raspala prije nego udare o Zemlju. No, željezni meteoriti se teže raspadaju, pa stručnjaci prognoziraju više manjih kratera na Zemljinoj površini.