Foto: FaH
VOJISLAV ŠEŠELJ uvijek dobro dođe HDZ-u. Ratni zločinac tako je kod Velimira Bujanca agitirao za predsjedničku kampanju Kolinde Grabar-Kitarović, premijer Andrej Plenković u ožujku je hrabro kritizirao Haag zbog puštanja Šešelja, a Šešeljeva epizoda s diplomatskom putovnicom u ljeto te godine sjajno je došla HDZ-u da se u predizbornoj kampanji još jednom postavi kao stup hrvatskog nacionalizma.
Nakon Istanbulske, taman došao Šešelj da sve vrati u ravnotežu
Tako je i sada, upravo u vrijeme dok HDZ zbog ratificiranja Istanbulske konvencije gubi poziciju koju je kod hrvatskih nacionalista imao godinama, sjajno i u pravo vrijeme došao Šešeljev incident. Koji, spomenimo i to, nitko nije vidio, a ni snimio. Po staroj formuli da čim se nešto dogodi u Srbiji slijedi ujedinjenje Hrvata. Naravno, pod kapom HDZ-a.
Danas se ponovno stvorila afera na kakve HDZ već posljednjih 25 godina polaže ekskluzivno pravo. Domoljublje i nacionalizam. Nije moglo u bolje vrijeme.
Jandroković više nije Njonjo, a ni Plenković Briselković
Odjednom za hrvatske radikale i desni ekstremistički trash Gordan Jandroković više nije Njonjo koji viri iza Briselkovića i ne smije više u Crkvu, nego uvaženi predsjednik hrvatskog sabora. Jandroković u toj mitomaniji više nije ni onaj koji kukavički bježi od bivših predsjednika HDZ-a, nego onaj koji sada hrabro uzmiče iz Beograda kako bi pokazao dostojanstvo Hrvata.
Jandroković je junak kojeg u saborskoj kantini kolege zastupnici HDZ-a časte novim nadimkom - Stjepan Radić. To što legendarni lider HSS-a nije pobjegao iz beogradske skupštine nego se ponašao obratno od Jandrokovića za te zastupnike i nema baš neke veze.
Potreba je obostrana
U jeku sumnjivih operacija kod predstavljanja nagodbe Agrokora, poziva za opoziv članova vlade, izbora novog čelnika DORH-a, nadasve loše ekonomske situacije, iseljavanja, bedastoća s liječenjem bolesne djece i nabavkom skupih i nepotrebnih vojnih zrakoplova sada je u središte interesa hrvatske javnosti plasiran srpski redikul. Kao glavna tema. Hrvatska delegacija napustila Srbiju, a to je tema i za strane medije.
S druge strane, kao što HDZ-u odgovora Šešelj, tako i Šešelju odgovaraju HDZ-ovci. Godinama je na srpskoj medijskoj sceni marginaliziran, potučen do nogu na nedavnim beogradskim izborima na kojima radikali nisu prešli izborni prag, ali zato svaki put kada ga se sjete Hrvati uskrsne na naslovnicima.
Davanje legitimiteta ratnom zločincu
Žalosno je kako mu se tako daje legitimitet. Kod HDZ-ovog Bujanca je bio dostojanstveni gospodin u čiji se autoritet ne sumnja pa ni kad govori bedastoće o tada aktualnom hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću i članici vlade Vesni Pusić. Hrvatski nacionalisti odjednom brane čast ratnog zločinca Šešelja od skeptičnih novinara i roguše se na svako propitivanje toga treba li se Šešelju vjerovati na riječ.
Kao što Bujanec nije tada sumnjao u Šešeljeve riječi i upijao je svaku riječ, tako danas ne sumnjaju ni hrvatski nacionalisti ni službena HDZ-ova politika. Jedini dokaz incidenta sa zastavom tek je šturo priopćenje njegove stranke.
Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, Šešelj je i dalje jedan od najvećih saveznika HDZ-a, međusobno uvijek mogu animirati vlastite podržavatelje još jednom beskorisnom svađom. Hrvatska se javnost već drugi dan bavi Šešeljem, od čega u hrvatskom kontekstu najviše koristi ima HDZ.
A koliko je ono što je dobro za HDZ dobro i za Hrvatsku?
Pa, zna se!