Tijekom svog leta pored Plutona New Horizons, misija koju je pokrenula NASA, napravila je fotografije na kojima se vidi da ovaj patuljasti planet ima površinu u obliku srca. Novo istraživanje ovog područja ustanovilo je da je ovaj dio Plutona jako vjetrovit, a ovakve vremenske prilike mogle bi biti uzrok njegovog srcolikog oblika, piše CNN.
Ovo područje naziva se i regija Tombaugh, po astronomu Clydeu Tombaughu, koji je otkrio Pluton 1930. godine.
Pluton svojim reljefom iznenadio znanstvenike
Većina dušikovog leda ovog patuljastog planeta može se naći u ovom području, a ledene su ploče velike i do 100.000 kilometara. Bazen je u lijevom dijelu srca, dok su na desnoj dušikovi ledenjaci i visoravni.
Prije nego što je sonda New Horizons prošla pored njega, svi su mislili da je Pluton ravničarski planet, bez raznolikosti u reljefu, ali je situacija zapravo potpuno drugačija. On ima puno reljefnih oblika i znanstvenici sada pokušavaju utvrditi zbog čega je to tako.
Atmosfera na Plutonu je oko 100.000 puta rjeđa nego na Zemlji i sastoji se od dušika, ugljikova monoksida i metana.
Danju se zamrznuto dušikovo srce Plutona zagrijava taman toliko da isparava, a noću se kondenzira i ponovno pretvara u led. Istraživači ovu pojavu zovu Plutonovim "otkucajem srca", koje kontrolira atmosfersku cirkulaciju dušikovih vjetrova na njemu.
"Ovo nas dovodi do zaključka da Plutonova atmosfera i njegovi vjetrovi, čak i ako je gustoća atmosfere jako niska, mogu utjecati na njegovu površinu", kaže Bertrand, astrofizičar i planetarni znanstvenik u NASA-i i vodeći autor nove studije o planetima.
Što da se vjetrovi kreću u suprotnom smjeru?
Istraživači su ustanovili da se dušikov vjetar kreće u suprotnom smjeru u odnosu na rotaciju Plutona i da pokreće toplinu, ledena zrnca i druge čestice koje su blizu njegove površine, ostavljajući pruge u sjevernim i sjeverozapadnim područjima.
Otkriveno je i da zapadne vjetrove Plutona izazivaju para dušikovog leda na sjeveru i kreiranje leda na jugu. Ovo je jedinstvena atmosferska značajka kada su u pitanju planeti Sunčevog sustava.
Zapadni se vjetrovi javljaju na četiri kilometra iznad površine Plutona, ali se i zrak ispod njih brzo kreće, stvarajući smjerove kretanja vjetra oko zapadne granice ledenog bazena. Litice bazena zarobljavaju hladni zrak, gdje se on učvršćuje prije nego što prijeđe preko regije.
Ove regionalne vremenske pojave mogu osigurati bolje razumijevanje mračnih pruga i ravnica na zapadu bazena. Znanstvenici vjeruju da bi se Pluton potpuno promijenio kad bi se vjetrovi kretali u drugom pravcu.