U POSLJEDNJIH nekoliko godina temperature su na našem planetu u godišnjem prosjeku najviše od vremena kada se počela mjeriti temperatura zbog čega su se ledenjaci počeli topiti, a polako se počeo mijenjati i život u oceanima. To utječe na kretanje morskih struja i stvaranje vremenskih nepogoda velikih razmjera, koje su donedavno bile nezamislive, piše BBC-ev novinar Diego Arguedas Ortiz. u podužem tekstu.

Borba za bolju budućnost i opstanak planeta je počela i znanstvenici su dobili podršku širokih narodnih masa, koje su pokrenule pokrete za očuvanje životne sredine i sprječavanje trenda globalnog zagrijavanja, koji postepeno može promijeniti cjelokupnu sliku Zemlje.

Za sada djeluje kao da ne napredujemo mnogo i kao da gubimo bitku s klimom, a i dalje možemo čuti diplomate i političare koji tvrde da je klimatska kriza izmišljotina, što ne ometa grupu biologa i dokumentarista koji su se posvetili spašavanju koraljnih grebena.

Klimatsko pitanje je tek nedavno postalo jedna od glavnih tema u medijima pa se sada mnogi zabrinuti čitatelji pitaju "ima li nade". Odgovor dolazi od pokreta koji se bore protiv klimatskih promjena i iz psihologije – nada je u vama. Prije nekoliko mjeseci nešto slično izjavila je mlada aktivistica Greta Thunberg.

"Ne možete samo sjediti i čekati da vam nada dođe jer tako se ponašate kao razmažena neodgovorna djeca. Izgleda da ne razumijete da je nada nešto što morate zaslužiti", rekla je prošle veljače u Bruxellesa.

Ono što je za sada postignuto, postigle su grupe mladih ljudi koji se bore za svoju budućnost, grupe umornih znanstvenika koji rade prekovremeno i tvrdoglavih aktivista koji ne žele odustati dok se cijeli svijet ne osvijesti.

Nada, ne optimizam

U svojoj knjizi "Nada u mraku" Rebecca Solnit piše o tome da nada nije listić za lutriju na kojoj možete dobiti sjedeći na svom kauču. Ona je nešto drugo, nešto živo. "Ona je sjekira kojom u slučaju opasnosti razvalite vrata“, piše Solnit. Ovo se poklapa s uvjerenjem popularne psihologije, koje podrazumijeva dva elementa: osobne ciljeve i put kojim se dolazi do njih. To može biti pokretačka snaga, ali ona mora doći iznutra.

To je razlika između nade i optimizma. Optimizam je više općenito očekivanje da će se nešto dobro dogoditi, čak i kada ne znamo kako će se stvari odigrati, a malo je razloga da budemo optimistični po pitanju klimatskih promjena. Temperature su i 2019. godine bile visoke, a emitiranje ugljikova dioksida smanjeno je tek neznatno, što nimalo nije popravilo stanje. Ipak, ne treba biti ni pesimist jer u tom smo slučaju digli ruke od našeg planeta.

Mnogim su ljudima životi već ugroženi zbog klimatskih promjena i oni ne mogu biti optimisti, ali svi žele misliti da će na kraju sve biti u redu.

Električni automobili dobar su korak u rješavanju problema s ugljikovim dioksidom, kao i sve veći broj samoobnovljivih izvora energije, koji također smanjuju količinu emitiranja ovog plina. Ali tu ne treba stati – cijeli svijet trebao bi se ujediniti jer se i radi o budućnosti cijelog svijeta.

Zajedničko nadanje

U eseju "Umjetnost dobre nade", koji je filozofkinja s Princetona Victoria McGeer objavila 2004. godine, razmatra se razlika između željne nade i voljne nade. Oni koji imaju željnu nadu ovise o vanjskim utjecajima, dok oni s voljnom nadom procjenjuju svoju moć. Najbolje rješenje, prema njenom mišljenju, jest ravnoteža između ova dva ekstrema.

Mi o nadanju učimo od svojih roditelja, ali u odraslom dobu potrebno je da promijenimo ovaj koncept u skladu s okolnostima u društvu, tvrdi McGeer. To znači da trebamo ojačati sebe i potaknuti druge da se odgovorno nadaju, čime nada postaje društveni fenomen.

"Ako nemate nadu da će klimatske promjene da krenu nabolje, pronađite nekoga tko se aktivno bavi ovim problemom", savjetuje McGeer.

Svačija je pomoć dobrodošla i bit ćete rado prihvaćeni među aktivistima ako im se odlučite pridružiti. Budući da radite nešto s višim ciljem, osjećat ćete se bolje, korisno i razvit ćete nadu u bolje sutra. Nada je najbolji način za borbu ove vrste zato je dobro osvijestiti se na vrijeme i dati se na posao dok nade još ima.

Nijedan čovjek sam ne može smanjiti emitiranje plina koji potiče globalno zagrijavanje. To možemo napraviti samo zajedno, svjesni da je sav naš trud zbog višeg cilja i bolje budućnosti cijelog planeta, zaključuje BBC-ev novinar u svom tekstu.