Foto: Index, FAH
PUTOVNICA u Hrvatskoj, u redovnom postupku, košta četiristotinak kuna (!!!) Hitni postupak – koji se službeno zove "žurni" iako ga svatko u govoru zove hitni isto kao što "osvrtno zrcalo" svatko zove retrovizor, jer to je Hrvatska, zemlja silovanja svega, pa i jezika – dodatnih 220 kuna!!
Putovnica bi po meni trebala biti dostupna svim građanima, namjerno ne kažem "besplatna", jer ništa u odnosu s državom nije besplatno, država je daleko najskuplja stvar koju svi mi plaćamo, porezi, prirezi, pristojbe, PDV, sto nameta, ali onda imamo moralno i financijsko pravo dobiti neke stvari zauzvrat bez naplate. Po meni je putovnica prva takva stvar. Svaki građanin bi je trebao dobiti odmah, bez naplate i recimo samim ulaskom u punoljetnost ili običnim predočenjem osobne iskaznice, kad na osobnoj već inzistiramo. Putovanje je ljudsko pravo, nigdje više nego u državi koja je sva takvog oblika da si na granici nakon sat vožnje u bilo kojem smjeru. Evo ti putovnica, platio si je i preplatio već sto puta kroz poreze, ti ili tvoji roditelji, svejedno.
No, putovnica ne samo što nije "besplatna" već košta dosta brutalnih 400 kuna. Da ušutkam birokratske cjepidlake – točna cijena je 320 za samu knjižicu, 70 kuna za "upravnu pristojbu". Mnogim Hrvatima to uopće nije beznačajna stavka, a zamisli kad cijela obitelj recimo putuje negdje. I čime je ta cijena opravdana? Izradom te smiješne knjižice po tržišnim cijenama? 'Ajde da ne plaćamo najveće poreze u Evropi, pa bi još i shvatio. Osim toga, 400 kuna sigurno nije tržišna cijena. Je li tu uračunat i rad uhljeba koji bi inače vrtili palčeve da ih se ti nisi usudio gnjaviti svojim besmislenom zahtjevom? Zamisli, gospodin bi putovao! Kud si kreno điberu? I odakle tebi druže uopće pare za putovanje?
Plati, znam da imaš.
"Ali, tako je i u Njemačkoj!"
Naravno, na svaki ovakav opravdani bunt nađe se onih koji misle odgovoriti standarndnim odgovorom kojeg nazivam "ali tako je i u Njemačkoj!" (ATNJ), ili u ovom slučaju – "tako je u svim zemljama svijeta!". Zaista, putovnica se u pravilu plaća, iako po meni ne bi trebala ni u drugim zemljama s relativno visokim porezima. To što se nešto radi i drugdje, ne znači da je pametno ili pošteno. Gotovo nigdje u Europi, međutim, putovnica nije skuplja nego kod nas. Švedska putovnica, najbolja na svijetu, po kriteriju zemalja u koje se može bez vize, košta 350 kruna, ili jedan jedini sat rada po najmanjoj švedskoj nadnici. Emiratska je najjeftinija – desetak dolara ili dva sata najjeftinijeg rada. Španjolska se otplati za 5 sati najjeftinijeg rada, belgijska za 8, češka za 11, slovenska za 12... a hrvatska? Za 23 sata, po čemu smo među 4-5 najgorih u EU. Podaci su uzeti iz detaljne tablice s weba GoEuro.com, ako lažu oni, i ja lažem vas.
Nakon što te država ponizi naplatom nečeg što ti moralno i financijski ionako pripada, dodatno je poniženje i sam postupak naplate – ideš na poštu, pa neke opće uplatnice, papirići, olovke, nazadnost, pa dodatna provizija za plaćanje karticom u Pošti (iako po zakonu ne smiješ primati plaću drugačije nego na bankovni račun, recimo, pa ne bi li onda plaćanje karticom tog računa u pošti koja je državna trebalo biti posve bez naknade?). Onda, tu su i neke taksene marke, koje bi vjerojatno izgledale poznato dvorskom pisaru iz vremena faraona Ramsesa II, ali danas izgledaju suludo zastarjelo. Gledam, ne vjerujem, teta vadi neke markice, stiska uz navlaženu spužvicu i lijepi! Te su marke, u vrijeme digitalnog pečata i čipova na karticama, potvrda državi da sam platio ono što mi ionako nemaju pravo naplatiti. Sve nabrojano traje, sporo je i beskonačno glupo...
Metode Ramsesa II
Sve to se ne plaća na mjestu gdje bi bilo logično i najlakše, nego na izdvojenom šalteru sasvim druge organizacije, ali istog vlasnika (države). I na mjestu gdje se primaju zahtjevi za putovnice (Policija) i na mjestu gdje se plaćaju ove faraonske pristojbe (Pošta) od postojećih šaltera otvoreno je 30%, a od njih koji su šatro "otvoreni" tete nadrkanke (TN) zapravo sjede na jednom, dva.
Sve opisano odnosi se na tzv redovni postupak, koji traje, rekoše mi, dva i pol tjedna (!!!). Oćeš hitno? Gospodinu se žuri? Dijete ide na školski izlet? Štab ti tio? Plati još 220 kuna, opisanim metodama Ramsesa II, i dobit ćeš knjižicu za dan-dva. Ah, gle, odjednom ispada da nema nikakve bitne tehničke niti pravne prepreke da se putovnica dobije za svega dan ili dva, nije da se to tiska po narudžbi na Sjevernom polu, znači, logički ispada da dodatnih 220 kuna zapravo služi samo da bi uhljebi nešto radili malkicu brže nego inače, odnosno – normalnom brzinom.
Tko traži primjere za skandalozno i ponižavajuće ponašanje države prema svojim građanima, ne treba ići dalje od postupka za izdavanje putovnice, u tom se mikrokozmosu kojeg smo, pretpostavljam, svi prošli, nalaze primjeri za sve – tehničku zastarjelost, besmislene, prethistorijske postupke, naplatu nepostojećeg, deranje kože s leđa građana bez ikakvog moralnog prava, sporost, nerad.... sve. Pretpostavljam da netko negdje predloži mini reformu ovog postupka, i izdavanje putovnica bez naknade, ili barem malo brže i s manje šaltera, da bi Vilim Ribić izvukao na ulice 200.000 uhljeba u protestu protiv "neljudskog surovog neoliberalizma".
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala