Ona i njezina obitelj, prisilno preseljeni na otok Chongming, udaljen 1.600 kilometara od njihova prebivališta i prebivališta njihovih predaka nekoliko posljednjih stoljeća, ne vjeruju vladi koja godinama, kroz moćni propagandni stroj, ističe samo prednosti brane.
Vlada tvrdi da će brana konačno ukrotiti godišnje redovite poplave moćne rijeke Yangtze i proizvesti goleme količine električne energije.
Protivnici projekta, ekolozi, gospodarstvenici i stručnjaci društvenih znanosti upozoravaju na sljedeće činjenice: izgradnjom Tri kanjona poplavit će se 29 milijuna prostornih metara zemlje, nestat će dva velika grada i 116 manjih gradova u 11 okruga, u umjetno jezero će se sliti svo zagađenje i pršljavština potopljenih gradova, tvornica i bolnica što će prouzročiti zamuljenost donjeg toka rijeke a do završetka projekta 2009. godine sudbinu raseljenih, sa svim društvenim posljedicama, dijelit će 1,13 milijuna ljudi.
Po završetku treće, posljednje faze projekta 2009. godine, branu, visine 181 metara, širine 2.309 metara, s razinom vode u rezervoaru od 175 metara i kapacitetom 39,3 milijardi kubičnih metara, pokretat će 26 turbina a puni kapacitet je procijenjen na 18.200 megawatta.
Prvi je prijedlog o izgradnji brane stigao od revolucionarnog vođe Sun Yat-sena 1919. godine, ali je to tada bilo tehnički nemoguće izvesti. Zatim su o tome zborili Mao Tse-tung, Deng Xiaoping i Jiang Zemin, ali Li Peng je taj čije se ime veže uz naredbu o gradnji brane.
Mao je o budućem projektu čak skladao i pjesmu: "Kamene zidine uzdižu se uzvodno, prema zapadu, priječeći oblake i kišu Wushana, sve dok se u uskim kanjonima ne ukaže mirno jezero".
Li se tom pjesmom, koja je "osupnula" publiku u Pekingu, poslužio 1996. godine. Ali, u ovu su nedjelju fanfare utihnule, a na televizijskim ekranima prikazani su inženjeri i drugi stručnjaci koji su ustave brane zatvorili klikom kompjutorskog "miša". Glavni igrači, kineski političari, ovaj su put odustali od prevelikog naslikavanja pred televizijskim kamerama.