Foto:
NAKON što se Kninjanin Mate Jelić obratio medijima zbog nasilja koje doživljava njegova kći, sibenik.in doznaje da se u sve uključila i policija koja istražuje slučaj.
"Sve je počelo još u trećem razredu. Moja kći je odlična učenica, vrhunska sportašica i članica hrvatske kadetske reprezentacije jednog borilačkog sporta. Nakon što je osvojila prve medalje, dvije ljubomorne učenice iz njezinog razreda prekinule su se družiti s njom i nagovorile ostale kolege da učine isto", započeo je svoju priču Jelić.
"Nitko ne želi pričati s njom"
"Od tada ju ne prestaju maltretirati preko društvenih mreža, nitko iz razreda ne želi s njom pričati jer bi završio na 'crnoj listi' tih dviju učenica. Moja kći zbog sportskih obaveza često izbiva iz škole, no po povratku joj nitko ne smije reći koje gradivo je propustila niti joj posuditi školske zadaće. Izbačena je iz svih razrednih grupa za dopisivanje u kojima su dotične učenice nastavile s omalovažavanjem", tvrdi Jelić koji je dobio fotografije poruka u kojima se vidi navedeno omalovažavanje. Sve je prijavio školskoj pedagogici koja je s autoricama poruka obavila jedan obavijesni razgovor, dok drugi još nije održan.
Ravnatelj škole Ivan Uzun kratko je za ŠibenikIN rekao da nije bilo propusta u radu škole, ali da će sve ipak utvrditi nadležne službe. Jelić je, pak, otkrio još detalja o vršnjačkom nasilju.
"Htjele su joj slomiti nogu"
"U prosincu prošle godine, moja kći je uključila snimanje na mobitelu i sakrila ga u ormarić svlačionice sportske dvorane. Na snimci se jasno čuje kako se te dvije djevojčice dogovaraju da joj na satu tjelesnog odgoja slome nogu. Odmah sam otišao psihologu koji ih je pozvao na razgovor. One su priznale da su pretjerale, a on je zapisnik predočio ravnatelju. Priopćeno mi je kasnije da će njima dvjema biti izrečene pedagoške mjere i da će se obavijestiti Centar za socijalnu skrb u Kninu, a ravnatelj me je zamolio da ne podnosim prijavu policiji", nastavio je Jelić i otkrio kako je nasilni dvojac i prije ovog slučaja izudarao njegovu kćer po nogama. Ništa od obećanog nije poduzeto, a pedagoške mjere im nisu izrečene, nakon čega su one nastavile s maltretiranjem.
Djevojčica posjećuje psihologa
"Na međunarodnom turniru moja kći je osvojila zlatnu medalju i pobijedila jednu od djevojčica koje ju maltretiraju. Uslijedio je 'revanš' u školi, a dijete mi je došlo kući žaleći se na glavobolju i bolove u trbuhu. Odmah mi je rekla da više ne želi ići u školu jer joj je dosta svakodnevnog maltretiranja od kojeg je nitko u školi ne želi zaštititi", ogorčen je Jelić. Njegova kći zbog narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja posjećuje psihologa.
Jelić smatra da su ravnatelj i stručni tim škole napravili teške propuste ne zaštitivši njegovu kćer. Iz tog razloga je krajem siječnja uputio zahtjev za provođenjem inspekcijskog postupka u Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti u Kninu i sve dokumente poslao policiji, pučkoj pravobraniteljici za djecu, kninskom centru za socijalnu skrb i resornom ministarstvu. Traži razrješenje ravnatelja i izvanredne otkaze članovima stručnog tima škole.
"Izricanje tako teških mjera tražim jer je nasilničko ponašanje u kninskoj osnovnoj školi učestalo, a odgovorne osobe u svim tim slučajevima ponašaju se pasivno. Znam za bar desetak slučajeva vršnjačkog nasilja i nadam se da će moje istupanje u javnost ohrabriti djecu koja ga trpe i njihove roditelje da se ohrabre i prijave ga", zaključio je Mato Jelić.
Roditelji prozvanih djevojčica prepoznali su se u ovoj priči te su se javili Slobodnoj Dalmaciji i ispričali svoju verziju priče. Oni ne vide nikakvih problema, tvrde da su njihova djeca žrtve nasilja, da je lomljene noge spomenuto u afektu "onako kako samo mlađarija zna bubnuti i ostati živa", a poruke na društvenim mrežama usmjerene protiv Jelićeve kćeri ne opravdaju te ih opisuju kao dio pubertetskog folklora.
Mate Jelić, koji je kći ispisao iz škole, zgrožen je njihovom reakcijom.
Kninski gradonačelnik potresen situacijom
Kninski gradonačelnik Marko Jelić povodom ovog događaja obratio se građanima Knina. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
"Potreseni situacijom da se ovako nešto događa u našem gradu, i to u jednoj od škola koje slove među najboljima osnovnim školama, ne samo na razini županije nego i šire, kao Grad imali smo ne samo obvezu nego i potrebu reagirati.
Svjesni da je nasilje problem u školama cijeloga svijeta, i da nažalost brojni pokušaji pedagoškog djelovanja ne donose rezultate, vjerojatno zbog čitavog niza drugih čimbenika, koji nasilje odobravaju ili ga provode (kao što su: utjecaj medija, agresivnih filmova prepunih nasilja, i sl.) ipak činjenica da se takvo nešto događa u „našoj školi“ osim što je zaprepastila nas, kao one kojima je povjereno da skrbe o ovom gradu, zaprepastila je i sve naše građane, napose one koji su roditelji, navela nas je i da se zapitamo gdje smo kao pojedinci, ali posebno kao jedinica lokalne samouprave napravili propust, odnosno da li smo učinili sve što je u našoj moći da do ovoga ne dođe.
Da li je problem nedostatak stručnog osoblja u školama (pedagoga, defektologa, psihologa, socijalnih radnika i dr.) ili se ipak radi o ignoriranju stvarnosti, teško je procijeniti, međutim iz ovakve situacije proizlazi da brojni školski programi za prevenciju nasilja o kojima se u javnosti govori su malo učinkoviti ili uopće nisu učinkoviti.
Nažalost, svjedoci smo da su brojne internetske stranice i novinski naslovi u posljednjih nekoliko godina svakodnevno preplavljeni brojnim temama nasilja. Među učenicima osnovnih škola sve češća je pojava neprihvatljivog ponašanja, kako od naizgled bezazlenog bježanja s nastave, tako do fizičkih i verbalnih napada.
Jedini način da spriječimo ove negativne tendencije je da se usmjerimo na prevenciju ovakvog ponašanja kod djece, a ne da djelujemo kada već dođe do ovakvih događaja. Za to nam je potrebno zajedničko djelovanje društva u cjelini – od roditelja, obitelji, obrazovnog i stručnog osoblja, institucija i pojedinaca koji rade sa mladima. Uz neophodnu promjenu zakonske regulative, uvođenje novih kolegija u sustav obrazovanja odgajatelja i nastavnika, te adekvatnom brigom stručnjaka, vjerujemo da svi zajedno možemo učiniti, ako ne značajan barem maleni, iskorak u cilju preusmjerenja ponašanja nasilnika u školama.
Ne želeći da djeca našega grada odlaze u školu ispunjena strahom i nemirom, osjećajem nesigurnosti, smanjenog samopoštovanja, da se radi vršnjačkog nasilja povlače u sebe, da ostaju kod kuće kako bi izbjegla maltretiranja vršnjaka pod izgovorom da su bolesni, ovim putem apeliramo na sve nadležne institucije (obrazovne inspektore, policiju, pučku pravobraniteljicu za djecu, kninski Centar za socijalnu skrb, resorno ministarstvo i dr.), koje su involvirane u predmetni proces da prioritetno pristupe radu na rješavanju istog.
Budući da kao Grad imamo nultu stopu tolerancije prema nasilju, ovim putem naglašavamo još jednom da najoštrije osuđujemo svako nasilje kao najekstremniji oblik neprihvatljivog ponašanja djece, kao i bilo koje drugo ponašanje koje utječe na obrazovne mogućnosti djece, i koje kao takvo stvara negativno ozračje u razredu i uzrokuje brojne poteškoće u ponašanju, prvenstveno žrtvama nasilja, ali i nasilnicima i promatračima.
Duboko se nadamo da je ovo jedini i ujedno posljednji ovakav slučaj koji je zadesio naš grad".