Foto: 123rf
Upravo su učestala ubojstva žena od strane bliskih osoba, tijekom protekle i početkom ove godine i neposredan povod za osnivanje Inicijative koja 6. veljače, na zagrebačkom Cvjetnom trgu, organizira prosvjednu akciju.
Na svojoj Facebook stranici organizatorice prosvjeda upozoravaju kako prijavljeno nasilje u obitelji policija često tretira tek kao 'kršenje javnog reda i mira', te nakon očevida privode, ne samo nasilnika, nego i žrtvu. Sljedeća karika u lancu su suci, a oni su, tvrde iz inicijative, prema nasilnicima često blagi te im određuju premale novčane i prekratke zatvorske kazne, ne izdaju potrebne zaštitne mjere ili se pak one neadekvatno primjenjuju.
Osim što se takvim postupcima šalje poruka kako nasilje nad ženom nije ozbiljan zločin, direktno se ugrožavaju i životi žena koje su prepuštene na milost i nemilost nasilnika, koji se, nakon procesuiranja, ubrzo vraćaju kući, često još agresivniji i spremni počiniti i ono najgore.
"U subotu, 6. veljače u 11 sati okupit ćemo se na Cvjetnom trgu kako bismo odale počast ubijenim ženama i ukazale na sve propuste institucija, koje svojim neadekvatnim reakcijama postaju suodgovorne za ova ubojstva žena. Tim ćemo povodom pozvati na odgovornost čitavo društvo koje ignoriranjem ozbiljnih problema i prešutnim odobravanjem omogućava ubojstva žena", poručuju organizatorice prosvjeda.
Njihovi su zahtjevi sljedeći :
- hitno donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji je trebao stupiti na snagu 1. siječnja ove godine;
- hitna ratifikacija Istanbulske konvencije koja obavezuje institucije države na maksimalan napor u zaštiti žena od obiteljskog, partnerskog i svakog drugog nasilja;
- regulirano i nadzirano provođenje mjera zaštite žrtve, koje uključuje i sankcije za neprovođenje;
- uvođenje građanskog odgoja i odgoja za nenasilje koji će promicati ustavnu vrijednost ravnopravnosti svih građanki i građana, kao jedini lijek za oporavak i stvaranje zdravog društva;
- institucije koje su educirane, kompetentne i osviještene u svom radu i koje mare za svoje građanke i građane
Važna karika u lancu su obiteljski liječnici, no i oni se često boje odmazde nasilnika
„Svaki liječnik, koji se susretne sa ženom, žrtvom fizičkog nasilja, mora, prema zakonima Republike Hrvatske, prijaviti nasilje nadležnoj PU, dok s druge strane policija ne obavještava liječnika koji među svojim pacijentima ima nasilnika. Liječnici koji su dublje ušli u problem obiteljskog nasilja znaju da prijavom nasilnika otvaraju Pandorinu kutiju, a posljedice mogu biti ozbiljne i za žene i za same liječnike, posebno one koji rade u malim mjestima. Tko štiti liječnike koji su u strahu da će im se, nakon što ga prijave, nasilnik osvetiti? Zbog straha i osjećaja bespomoćnosti, pacijentice nam ne dolaze u ordinaciju neposredno nakon traumatičnog iskustva u kom su zadobile tjelesne ozljede, a velik broj žena koje trpe nasilje nerijetko preklinju svoje liječnike da to ne prijave policiji, jer se boje da će, kada se vrate kući, dobiti još strašnije batine.
Često se stoga osjećamo kao da smo na karuselu, ali ne onom zabavnom, nego ispunjenom strahom, jadom i bijesom“, kaže za Index dr. Tanja Pekez-Pavliško, predsjednica EURIPA - Europskog udruženja ruralnih i izoliranih doktora.
Od 2005. do 2015. u Hrvatskoj je ubijeno 248 žena
Čitajući članke iz crne kronike, u kojima se najčešće ističe kako je većina počinitelja ubojstva već od prije bila poznata policiji po nasilju u obitelji, postavlja se pitanje je li se tragedija mogla spriječiti?
Zašto, iako se znalo da živi pod istim krovom s nasilnikom, ženi nitko od nadležnih institucija nije pomogao? Evidentno je da sustav postoji i teoretski je sasvim dobro zamišljen, no zašto u praksi ipak škripi ? Tko je najslabija karika u sustavu čija je misija borba protiv nasilja u obitelji? Koji su najčešći propusti u radu te kako poboljšati funkcioniranje sustava?
Na ta i mnoga druga pitanja, za Index odgovara Neve Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb.
„Partneri zlostavljači gotovo su redovito recidivisti, od prije kažnjavani za obiteljsko nasilje, po osnovi prekršajnog i/ili kaznenog zakona. Zahtijevamo, stoga, da se u svim resorima, pod hitno, uvede redovita upotreba instrumenata za procjenu opasnosti. Radi se o već uhodanoj praksi u većini europskih zemalja, a koja omogućuje procjenu rizika od ponavljanja nasilja (od strane istog partnera prema istoj partnerici). Kroz te instrumente za procjenu opasnosti lakše ćemo prepoznati rizik od ponovnog nanošenja lakih/teških tjelesnih ozljeda, pa čak i predvidjeti mogućnost potencijalnih ubojstava žena. Upotreba ovakvih instrumenata, koju zovemo tablica rizika, značajno bi doprinijela smanjenju daljnjeg nasilja protiv žena, ali i prevenirala moguća ubojstava žena“, kaže Neva Tolle.
Ženi koja prijavi nasilnika nitko ne garantira sigurnost
Na pitanje koje su najslabije karike unutar sustava, čija je misija borba protiv nasilja nad ženama i djecom, nemoguće je, tvrdi, precizno odgovoriti jer ponekad zakaže jedna, ponekad dvije ili tri institucije, a ponekad čak i čitav sustav.
Velik problem je, upozorava Tolle, u tome što zlostavljanoj ženi, koja se konačno ohrabri prijaviti nasilnog partnera, apsolutno nitko u ovoj državi ne garantira sigurnost od odmazde.
Aktivistice AŽKZ-a intenzivno su, sustavno i dugo lobirale za vraćanje kaznenog djela nasilja protiv žena u Kazneni zakon. U tome su uspjele ali, smatraju, u nedovoljnom opsegu, a posljedice brisanja kaznenog djela po čl. 215a iz Kaznenog zakona su, tvrdi Neva Tolle, vrlo bolne.
„Kravo glupa, nemaš pravo glasa, marš u kut, lažljivice, glavu ću ti odsjeći, niže si biće jer si žena i mogu s tobom raditi što hoću. Ubit ću te, glavu ću ti odsjeći. To je bila mučna svakodnevica jedne od mnogobrojnih zlostavljanih žena na kojoj se pune četiri godine iživljavao nasilni suprug. Njenom je glavom udarao o zid, šamarao ju, gađao ju tanjurima, vukao za kosu, te bacao na pod i udarao nogama. Kada je 2011. bila u drugom stanju, napao ju je riječima - samo ležiš kao krava, kurvetino, ubit ću tebe i dijete, rasporit ću te i uzeti ga van da zadnji put zadrhti na mojim rukama kopile jedno.
Izbacio ju je iz kreveta, počeo vući za kosu i udarati nogama, nastojeći ju udariti u trbuh te je zatražila liječničku pomoć. Nakon rođenja djeteta maltretiranje se nastavilo, prijetio je čak i da će dijete baciti kroz prozor. U alkoholiziranom je stanju držao bebu na ispruženom dlanu te je skoro pala na pod. Kada bi dijete zaplakalo urlao je i prijetio ženi da će ih oboje baciti kroz prozor. No, zbog promjena kaznenog zakona potvrđen optužni prijedlog za članak 215a prekvalificiran je u čl. 139. I dok je po prijašnjem kaznenom zakonu za kazneno djelo prijetnje bila je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, po novog KZ-u kazna je do tri godine“, kaže Neva Tolle.
Zbog takvog pristupa države Hrvatske problemu nasilja protiv žena, Hrvatska je, naglašava, dobila preporuke specijalne reporterke za ženska ljudska prava pri UN, gđe Rashide Manjoo, a veliki broj preporuka dobila je i u ožujku prošle godine u Ženevi, na Odboru Ujedinjenih naroda za ljudska prava.Odbor UN-a za ljudska prava u svojim zaključnim primjedbama poslao je Hrvatskoj sljedeće preporuke:
Rodno utemeljeno nasilje:
Iako pozdravlja/pohvaljuje državu potpisnicu zbog kriminalizacije/ kažnjavanja partnerskog nasilja u Kaznenom zakonu, Odbor sa zabrinutošću navodi:
- nedosljednost primjene kažnjavanja zbog činjenice da partnersko nasilje također može biti smatrano/definirano kao prekršajno djelo.
- Odbor je zabrinut izvještajima zbog manjka istrage i procesuiranja, kao i zbog izricanja blagih kazni počiniteljima nasilja.
- Posebno, Odbor je zabrinut zbog ponavljajućih izvještaja o dvostrukim uhićenjima te izricanju presuda kako počiniteljima, tako i žrtvama nasilja.
- Odbor je također zabrinut zbog malog broja žena koje su imale koristi od sustava besplatne pravne pomoći, malog broja izdanih zaštitnih mjera te nastavka praćenja istih, što ih uglavnom čini neučinkovitima.
- Nadalje, Odbor je zabrinut zbog nedostatka dovoljnog broja skloništa za žene žrtve partnerskog nasilja.
- Odbor izražava žaljenje zbog izostanka statističkih podataka o djelima partnerskog nasilja (čl. 3 i 7).
Odbor je izdao i sljedeće preporuke Republici Hrvatskoj:
- Usvojiti sveobuhvatni pristup prevencije i rješavanja pitanja nasilja protiv žena u svim svojim oblicima i manifestacijama/pojavnostima;
- Intenzivirati mjere za podizanje svijesti među policijom, sudstvom, državnim odvjetništvom, predstavnicima zajednice, među ženama i muškarcima o značaju partnerskog nasilja i njegovim štetnim posljedicama na živote žrtava nasilja;
- Osigurati da se slučajevi partnerskog nasilja temeljito istražuju od strane policije, da se počinitelji procesuiraju, a ukoliko osude, da se sankcioniraju primjerenim kaznama, a da se žrtvama na odgovarajući način nadoknadi šteta/ a da žrtve budu obeštećene na odgovarajući način;
- Ukloniti praksu dvostrukih uhićenja i presuda počinitelja i žrtava nasilja;
- Osigurati izricanje učinkovitih zaštitnih mjera kako bi se osigurala sigurnost žrtava i da su mjere takve da se može pratiti postupanje po zaštitnoj mjeri;
- Osigurati dostupnost dovoljnog broja skloništa za žene s odgovarajućim resursima; i
- Prikupljati podatke o slučajevima partnerskog nasilja protiv žena, te prema prikupljenim podacima nastaviti razvijati održive strategije za borbu protiv ovakvog kršenja ljudskih prava.
„Hrvatska je zemlja u kojoj oni koji zlostavljaju žene ne trebaju ići u zatvor“
Iako je potpisala najnoviju Konvenciju protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), Hrvatska, na žalost, tu konvenciju još uvijek nije ratificirala. Zato aktivistice ženskog pokreta zahtijevaju od Vlade i Sabora hitnu ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Svrha same Konvencije je osigurati sveobuhvatnu zaštitu žena od različitih oblika nasilja. To podrazumijeva ne samo direktnu zaštitu žena od nasilja, progon i kažnjavanje počinitelja nasilja, nego i djelotvoran i učinkovit sustav praćenja implementacije odredbi Konvencije. To znači, pojašnjava Tolle, da će kaznena djela nasilja protiv žena biti kažnjiva učinkovitim, primjerenim i odvraćajućim sankcijama, uzimajući u obzir težinu takvih djela.
„Sve dok ne ratificira Konvenciju Vijeća Europe o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Hrvatska je zemlja koja ne drži do svog potpisa, zemlja u kojoj žene žrtve nasilja nemaju odgovarajuću zaštitu i zemlja u kojoj muškarci koji zlostavljaju žene ne trebaju ići u zatvor, Hrvatska država ne smije zaboraviti da je u međunarodnom pravu ustaljeno shvaćanje kako već sam potpis obavezuje državu da se uzdrži od akata kojima bi postupala suprotno cilju i svrsi potpisanog ugovora. Stoga hrvatski sudovi i druga tijela i institucije koje rade na problemu nasilja protiv žena, trebaju postojeće zakonodavstvo primjenjivati u svjetlu ove Konvencije, posvećujući pri tom posebnu pažnju i pozornost ženama koje su preživjele nasilje“, zaključuje Neva Tolle.