Zverev je 16 studenata u dobi od 19 do 24 godine nagovorio da u interesu znanosti preskoče doručak. Za vrijeme testiranja ispitanici su probali vodu u kojoj su bile otopljene različite količine šećera, soli ili gorkog kinina. Pri tome su morali navesti kada su osjetili sladak, slan ili gorak okus. Isti pokus znanstvenik je na studentima ponovio i jedan sat nakon obilnog ručka.
Post je kod ispitanika znatno poboljšao osjetljivost živca za okus: gladni ispitanici uočili su sladak ili slan okus već pri polovini one koncentracije šećera ili soli koja im je bila potrebna nakon ručka.
S druge strane, glad ili sitost nisu utjecali na osjećaj gorkog okusa. To se može objasniti time što sladak i slan okus znače da je nešto jestivo pa su važni u potrazi za hranom. Nasuprot tome, gorak okus signalizira da hrana nije jestiva a to je vrlo bitan podatak bez obzira na to jesmo li gladni, zaključio je Zverev.
(Hina)xkt ydgk