Pozornost tog znanstvenog skupa (prvi je bio posvećen ekspresionizmu), za koje akademik Stamać tvrdi da su "možda najozbiljniji projekt proučavanja hrvatske književnosti", bila je usmjerena na posljednju trećinu 20. stoljeća točnije na "eksploziju postmodernizma", od 1968.
Također je bilo riječi i o časopisu "Pitanja" (1969.-1974.) koji je, kako stoji u Zborniku, pripremao teren i ujedno realizirao odnosno radio na dekonstrukciji i proizvodnji književne i drugih umjetničkih praksi, ali i znanstvene te sociološke i politološke te tehničke (digitalne, kompjutorske, mas-medijske) dekonstrukcije, bez čega nema ni postmoderne.
Branimir Bošnjak ustvrdio je kako globalizacija pojednostavljuje društvene modele, a glasnogovornike pronalazi i u sferi pisanja. Tako se, kaže, i književno djelo danas mjeri brojem prodanih primjeraka, a ne nekim drugim parametrima upozoravajući kako treba pronalaziti složenije odgovore na pitanja koja se danas postavljaju.
O fenomenu medija u sklopu postmodernizma govorila je Maša Kolanović.
(Hina) bdj mc