Janukovič je osvojio 48,95 glasova, prema 45,47 posto za Timošenko. Timošenko zasad nije priznala poraz, što u sjećanje poziva Narančastu revoluciju 2004. godine, kad je zbog sumnji u prevaru poništen izbor u kojemu je Janukovič također odnio pobjedu, a nakon toga je za predsjednika izabran Viktor Janukovič, koji je u prvom krugu ovih izbora osvojio tek nešto više od pet posto.
Janukovič traži da se prizna njegova pobjeda
Proruski kandidat Janukovič zatražio je od svoje protivnice da prizna poraz, a tisuće njegovih pristaša od nedjelje kampira pred sjedištem državnog izbornog povjerenstva u Kijevu, pokušavajući na taj način preduhitriti moguće prosvjede druge strane.
Za razliku od prošlih izbora, međunarodne organizacije ovaj su put pohvalile Ukrajinu zbog održavanja poštenih i pravednih izbora, a izvjesni pravorijek je pohvalom dalo i američko veleposlanstvo. Potpuni službeni rezultati bit će poznati 17. veljače.
Razdor među vođama Narančaste revolucije
Janukovičeva Stranka regija kaže kako će sada u parlamentu pokušati formirati koaliciju kojom će maknuti Timošenko s mjesta predsjednice. Nije jasno koji potez će sada povući premijerka. Njeni pristaše rekli su kako ona namjerava osporavati rezultate, ali ruska novinska agencija Itar-Tass citirala je člana njenog parlamentarnog kluba koji je rekao da Timošenko namjerava priznati poraz. Ona i njeni glasnogovornici nisu dali nikakvu potvrdu sljedećih poteza.
Jedan od ključnih razloga zbog kojih Timošenko nije uspjela pobijediti je, smatraju analitičari, razdor među predvodnicima Narančaste revolucije. Timošenko i Juščenko brzo su se razišli, a razdor između predsjednika i premijerke dodatno je produbio ukrajinsku političku, a od izbijanja globalne financijske krize i ekonomsku situaciju.
Bez jasnog vodstva i bez premoćne potpore javnosti upitno je da bi Timošenko mogla ponoviti 2004. godinu i adekvatno osporiti izborni rezultat. Po svemu sudeći, Ukrajinci su 2010. godine izabrali put koji će ih više približiti susjednoj Rusiji nego Zapadu.