Sud je Markovićkin roman ocijenio kao "duhovitu i nostalgičnu prozu sastavljenu od niza pažljivo konstruiranih sekvenci u kojima se iza naizgled škakljive priče o seks automatima, luđacima, izdavačima i filmskim redateljima, krije osjetljiva ženska osobnost".
U obrazloženju suda Koščecov je roman ocijenjen kao "svojevrsna ispovijest jednog sveučilišnoga zagrebačkog profesora" u kojem autor "ponavlja svoje figure egzistencijalne tjeskobe".
Marinko Koščec je asistent na katedri francuske književnosti Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i do sada je objavio dva romana.
Jelena Marković više je puta nagrađivana u Srbiji, a radi kao dramski pisac u Sarajevu.
Nakladna kuća VBZ pobjednicima je dodijelila po 50 tisuća kuna.
Na VBZ-ov natječaj za najbolji neobjavljen roman 2003. prispjelo je dvadesetak rukopisa, a na prošlogodišnji čak 72 rukpisa.