Glavnina njegovog iskaza vezana je uz napad Arkanovaca na Bijeljinu 31. ožujka 1992., jednu od prvih akcija paravojnih snaga iz Srbije na početku oružanih sukoba u BiH.
U akciji je sudjelovalo 45 dobro naoružanih pripadnika postrojbe, koji su, krečući se u skupinama po pet, preuzeli nadzor nad gradom za šest do osam sati, rekao je svjedok, dodajući da su naišli na slab otpor. Ograničivši se na akciju svoje skupine, govorio je o zauzimanju autobusne postaje, ubojstvu jednog civila, razaranju muslimanskog kafića te zauzimanju bolnice.
Pravilima Suda svjedoci su zaštićeni od samoptuživanja, pa svjedok B1738 na javnoj sjednici nije iznio puno podataka o civilnim žrtvama napada, potvrdivši samo da je pucao na Muslimane. Više su govorile video snimke i fotografije prikazane u sudnici, među njima i poznata fotografija Arkanovca koji nogom udara tijelo jedne ustrijeljene žene.
Svjedok je govorio i o pljačkama koje su nakon zeuzimanja grada vršili po zapovjedi, uključujući i oduzimanje 40 automobila, jednog autobusa i vatrogasnog vozila, koji su odvezeni u Erdut.
Svjedočio je i o zločinima u obližnjem selu Janji i u Zvorniku, koji su u travnju 1992. počinili dijelovi njegove postrojbe.
Optuženi Milošević, koji se pred Haškim sudom brani sam, u protuispitivanju je nastojao dokazati da je svjedok pristupio Arkanovim tigrovima kao žrtva "progona Srba u Hrvatskoj" i da su većina unovačenih u bazi u Erdutu bili iz Hrvatske.
Svjedok je potvrdio da je "i prije rata i nakon rata bio žrtva etničkog čišćenja u Hrvatskoj, objasnivši da je 1998. pobjegao iz Borova", no rekao je da je većina Arkanovih novaka bila iz Srbije.
U utorak će na suđenju Miloševiću video-linkom iz Dubrovnika svjedočiti umirovljeni general Nojko Marinović, zapovjednik obrane Dubrovnika u vrijeme napada JNA u jesen 1991. Napad na Dubrovnik jedan je od dvadesetak pojedninačnih ratnih zločina iz Miloševićeve optužnice za Hrvatsku.