U Kairu, najvećem gradu u arapskome svijetu, policija je vodenim topovima i palicama rastjerala prosvjednike naoružane kamenjem, koji su pokušali napasti američko veleposlanstvo. Ozlijeđeno je najmanje 30 ljudi.
U Kuvajtu, koji su saveznici 1991. oslobodili od iračkih okupatora, mnogo je više bilo onih koji su izražavali potporu Washingtonu. Objava rata Iraku u mnogim je kafićima u toj zemlji dočekana pljeskom.
Pozivajući na "trenutačni prekid rata", Organizacija islamske konferencije (OIK)upozorila je da on može dovesti samo do krvoprolića, propasti, nestabilnosti i jačanja međunarodnog terorizma. Glavni tajnik OIK Abdelouahed Belkeziz zatražio je od međunarodne zajednice povratak inspektora UN-a u Irak i nastavak njihove misije u skladu s rezolucijom 1441. "Rat ni u kojem slučaju nije idealno sredstvo za rješavanje sukoba", rekao je, ocjenjujući da će on samo "povećati patnje iračkoga naroda i ugroziti stabilnost na Bliskom istoku".
Veliku zabrinutost zbog početka rata i nadu u njegovo brzo okončanje izrazila je Saudijska Arabija. Saudijski ministar vanjskih poslova princ Saud al Faisal ponovio je da ta zemlja neće sudjelovati u ratu protiv Iraka.
Libanonski predsjednik Emile Lahoud ocijenio je da će rat gurnuti svijet u "mračan tunel" iz kojega će biti teško izići. Apelirao je na "zemlje koje vole mir" da pomognu u zaustavljanju rata.
Kralj Bahreina Hamad bin Isa al-Khalifa, u čijoj se zemlji nalazi stožer američke Pete flote, poručio je: "Rat bi mogla dobiti jedna strana, no mir bi trebao biti postignut za sve i to je odgovornost svih država".
Maroko je izrazio "veliko razočarenje" zbog izbora "sile" za rješavanje iračke krize, kazao je glasnogovornik vlade dodajući da je marokanski kralj Mohamed VI., koji se zauzima za "mirno rješenje" krize, naglasio je potrebu "poštivanja teritorijalne cjelovitosti Iraka".
U Rabatu je organiziran i veliki prosvjed koji nije prošao bez nasilja i ozlijeđenih.
Palestinski ministar Saeb Erekat izrazio je zabrinutost da bi Izrael mogao iskoristiti rat i skretanje svjetske pozornosti na Irak za povećanje pritiska na Palestince.
Veliku zabrinutost zbog posljedica rata na irački narod i cijelu regiju izrazio je i Jordan. Jordanski ministar informiranja Mohamad Adwan pozvao je "međunarodnu zajednicu da udruži napore kako bi se kriza riješila i izbjegle negativne posljedice na irački narod i sigurnost i stabilnost regije". Glasnogovornik vlade naglasio je da se Jordan zauzima za očuvanje teritorijalne cjelovitosti Iraka.
Prekid rata i mirno rješenje krize zatražio je i predsjednik Tunisa Zine El Abidine Ben Ali. On je izrazio duboko žaljenje zbog početka sukoba i zabrinutost zbog "kobnih posljedica koje će sigurno imati".
Iran je početak napada na svojeg zapadnog susjeda ocijenio nelegitimnim i neopravdanim.
Indonezijska predsjednica Megawati Sukarnoputri pridružila se osudama i zatražila hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a.
Zamjenik malezijskog premijera Abdullah Ahmad Badawi napad je nazvao "mračnim trenutkom u povijesti" koji "svijetu poručuje da sila ima pravo".
Pakistan je također objavio da ne podržava rat u Iraku te da će se i dalje zauzimati za mir.
Američki napad na Irak kritizirao je i turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer, ističući da je trebalo prvo dopustiti da VS UN-a završi svoju proceduru s Irakom.
Potporu američkom napadu na Irak izrazili su dosad Danska, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Japan, Filipini i Južna Koreja.
Južna Afrika izrazila je pak žaljenje zbog vojne intervencije SAD-a u Iraku i zatražila od Ujedinjenih naroda da osiguraju poštivanje međunarodnog prava u humanitarnim pitanjima. Glasnogovornik predsjednika Thaboa Mbekija ponovio je službeno južnoafričko stajalište prema kojemu su pitanje iračke krize trebali riješiti Ujedinjeni narodi a ne jednostrano SAD i njegovi saveznici.
Kanadski premijer Jean Chretine izrazio je nadu da će rat biti "kratak". Nije želio ulaziti u komentare o njegovoj opravdanosti smatrajući da toga sada nema nikakve koristi.
Žaljenje zbog izbijanja rata izrazio je i brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva.
Veliku zabrinutost za svoju dijasporu u Iraku izrazila je pak Armenija. U Iraku živi između 30.000 i 40.000 Armenaca.