Annan je proširenje Vijeća sigurnosti predstavio u okviru velikog programa reformi UN-a kako bi se svjetskoj organizaciji omogućilo da se bolje suočava s izazovima novog stoljeća. Reforme UN-a trebale bi biti usvojene na svjetskom summitu u New Yorku u rujnu ove godine.
Talijanski modeli predlažu da dosadašnje stalne članice Vijeća - Kina, SAD, Francuska, Velika Britanija i Rusija - zadrže svoj status, a da se broj nestalnih članica proširi s dosadašnjim 10 na 20.
Prvi od talijanskih modela, "zeleni" model, predviđa da zemlje Azije i Afrike dobiju svaka po tri nestalna mjesta, dva nestalna mjesta dobile bi skupina zemlja iz Latinske Amerike i Kariba, te po jedno zapadna Europa i istočna Europa.
Te bi zemlje svoj položaj unutar Vijeća dobile na razdoblje od dvije godine, kao i dosada, ali s mogućnošću trenutačnog reizbora, što prema sadašnjem propisu nije moguće.
Drugi, "plavi" model predviđa istu podjelu unutar Vijeća, ali neke od novih članica bile bi izabrane na razdoblje duže od dvije godine.
Treći talijanski model, tzv. "regionalni", jedna je od varijanti "zelenog" modela ali s jednom razlikom - 10 novih članica bile bi stalne ali ne bi pripadale određenoj zemlji već regiji.
Prema Spatafori, ovaj sustav, koji je on opisao kao "revolucionaran", dao bi svakoj regionalnoj skupini odgovornost da "upravlja" novi mjestima unutar Vijeća prema "principima i mehanizmima koje je odredila određena skupina".
Četiri velike zemlje već mjesecima se zalažu za svoju zajedničku stvar - da zajedno kao stalne članice uđu u prošireno Vijeće sigurnosti. Radi se o Njemačkoj, Brazilu, Indiji i Japanu koje će svoje kandidature podnijeti Općoj skupštini UN-a.
Italija se protivi tome da Njemačka postane stalna članica Vijeća sigurnosti, ocjenjujući da će se Italija tako naći na marginama u Europi koja već ima dvije stalne članice Vijeća: Francusku i Veliku Britaniju.
(Hina) xnab ydv