U drugim dijelovima Rusije, međutim, lokalne su vlasti same organizirale manifestacije potpore vladi koje su bile mnogo uspješnije od antivladinih demonstracija u režiji komunista.
U Vladivostoku se na provladinu skupu okupilo 17 tisuća ljudi, među kojima je jedan nosio vrlo vidljivi transparent "Volim Putina", dok su na paralelnom skupu komunisti uspjeli okupiti pedesetak puta manje ljudi - tek nekih 350 prosvjednika.
U Berlinu su prvosvibanjsku povorku organizirali sindikati koji su pozvali na prosvjede protiv mjera štednje koje žele provesti državna vlada i grad Berlin.
Istodobno se u četvrti Charlottenburgu okupilo oko 300 pripadnika krajnje ljevice kako bi prosvjedovalo protiv manifestacije članova krajnje desne stranke NPD-a koja se održavala nekoliko stotina metara dalje. Mogući sukob trebala bi spriječiti brojna policijska postrojba koja se nalazi nedaleko od mjesta događaja.
I u Grčkoj su održane manifestacije pod dva različita predznaka, jedna u organizaciji velikih sindikata i antiglobalizacijskih organizacija, koja je dijelom održana i pred američkim veleposlanstvom u Ateni, i druga koju su organizirali komunisti.
U Turskoj, u prošlosti poznatoj po snažnim sukobima policije i demonstranata za 1. svibnja, u Istambulu je policija privela tridesetak ekstremnih ljevičara koji su sudjelovali u prosvjedima na trgu Taksimu, koji su proglašeni nezakonitima. Uhićenja su provedena nakon šro su se prosvjednici oglušili na policijske zahtjeve da se raziđu.
Agencija Anadolija javila je da ima ozlijeđenih.
Vlasti su istodobno dopustile velikim sindikatima organizaciju okupljanja u povodu 1. svibnja u mnogim gradovima, među ostalim u Istambulu i Ankari.