NE BI začudilo da Luka Bebić za koji dan reciklira neki od govora koje je jučer na proslavi Dana Oružanih snaga RH u Karlovcu zapisao u svoj blokić (naime, dok su drugi samo slušali govore, on je marljivo švrljao po svojim papirićima, pa su zlobnici pretpostavili da radi na oratorskoj arhivi), pa da ispadne kako je sam smislio nešto što su rekli drugi. Ovo je ipak Hrvatska, zemlja u kojoj je prepisivanje i svojatanje tuđih riječi čak i institucionalna tradicija, a u Saboru, kojim Bebić predsjedava, odavno se nije čula originalna misao.
Cijenjeni čitatelji mogu se sami uvjeriti u to ako pogledaju raspravu koja trenutno traje u Saboru. Topao je dan, pa nam zastupnici nemaju puno koncentracije. Dvorana je poluprazna, samo nekoliko onih fikusnih članova pozicije i opozicije, onih koji šute dok se raspravlja o ozbiljnim stvarima, recitira službene dokumente. No, to je još u redu, ti se tekstovi i pišu s tom namjerom. Zanimljivo je kad se tuđi rad prisvaja kao svoj bez odobrenja autora.
Zašto da smišljate sami, ukradite tekst o vlastitom zavičaju
Kao kad je HSS-ova Mirjana Petir, jedna od onih mladih i novih snaga koje bi trebale pokrenuti Hrvatsku, elegantno plagirala tekst na svom blogu. Hajde, da je barem bilo plagiranje nečega važnog, ali kopiranje tuđeg teksta o Božiću mora ući u antologiju gluposti. Petir se na prošli Badnjak u anegdotama o svom slavljenju Božića poslužila tekstom koji je samo nekoliko dana prije toga na stranicama Muzeja Moslavine iz Kutine objavila ravnateljica tog muzeja.
Rezultat je bio nevjerojatno naporan tekst u kojem je Petir htjela pokazati kako je intimno upoznata sa svim autohtonim kulinarskim, prehrambenim i kulturološkim običajima. Kad ju se raskrinkalo, tvrdila je kako je dobila suglasnost, iako je sama ravnateljica to demantirala. HSS, stranka hrvatske ravnice, ponekad sklona krađi. Pravo 19. stoljeće.
Magistar Đapić
Naravno, svaki slučaj prepisivanja mora podsjetiti na najpoznatiji i najlegendarniji magisterij u povijesti države. Anto Đapić, čovjek koji je u tradicionalnoj maniri osječkih "pravnika" odlučio svoje "školovanje" probuditi u Splitu, pa je u svoj magistarski rad lupio copy-paste i prepričavanje 116 stranica rada svog mentora, ne samo da se iz cijelog tog slučaja izvukao bez posljedica (dobro, oduzet mu je magisterij), nego i dan danas ima obraza pojavljivati se u javnosti. Kod Đapićevog lažnog magisterija zanimljivo je bilo obrazloženje oslobađajuće presude, u kojemu je sudac Robert Pešutić izjavio kako je na Đapića nepravedno podignuta hajka, jer ionako se stručni radovi neprestano prepisuju.
Madraci i mudraci umjesto kvalitetnih parlamentarnih rasprava
U takvoj klimi nije čudno da već nevjerojatno dugo nije viđena kvalitetna parlamentarna rasprava, ako izuzmemo majmuniranja na bazi madraca i mudraca. Tako Hrvatska danas ima nekoliko parlamentarnih cirkusanata i situaciju u kojoj u državi vlada bezakonje, ali zato potrošače štiti prepisan pravilnik o kakvoći jaja.
Bilo kako bilo, barem je zanimljivo vidjeti parlamentarne zastupnike koji se zdušno naprežu pročitati što im je netko našvrljao na papir. Ipak je teško izgovarati riječi koje ne razumiješ. U principu bi se moglo uštedjeti na državnom proračunu da se 70% zastupnika jednostavno zamijeni osnovnoškolcima kojima su potrebne prve ozbiljne fonetske vježbe, a umjesto blogova političara bilo bi uputno objavljivati školske zadaće. One su, po svemu dosad viđenom, puno originalnije od prepisivačine muzejskih tekstova.
J.D.
Foto: Index