NEDAVNO se Ministarstvo znanosti i obrazovanja pohvalilo činjenicom da su školska djeca dobila tablete za početak eksperimentalnog provođenja Škole za život.
Za eksperimentalnu fazu kurikularne reforme za prve, pete i sedme razrede osnovnih škola te za srednje škole planirano je oko osam tisuća tableta. Najpovoljniji dobavljač bio je tvrtka Hangar 18, koja je do sada školama dostavila oko 6,4 tisuća komada.
>> Ravnatelj varaždinske škole reagirao na Indexov tekst o tabletima
Problemi s ekranima i osiguranjem
MZO je propisao specifikacije koje mora imati svaki tablet i odredio da njihova najviša pojedinačna cijena ne smije prelaziti tisuću kuna bruto. Ministarstvo je za njih osiguralo oko 8,5 milijuna kuna, a škole su bile zadužene za njihovu nabavu. Vlasnici tableta su škole.
No nije prošlo puno vremena, a roditelji su se počeli žaliti kako tableti nemaju kamere, da im lako pucaju ekrani i da popravak nije dobro organiziran. Naprotiv, popravljanje napuklog ekrana pokazalo se kao prava pustolovina epskih razmjera.
Kako to izgleda u praksi, opisao je roditelj jednog prvašića iz Varaždina:
"Klinac je ove godine krenuo u 1. razred OŠ po eksperimentalnom programu Škola za život. Dijete je zadužilo famozni tablet NOA P497, koji na kraju godine mora vratiti. Plus HT SIM karticu za besplatne sadržaje vezane za edukaciju.
U školama nema Wi-Fia, prekoračenje plaćaju roditelji
Naravno, ako dijete zaglibi na YouTube ili slično, npr. u školi pod odmorom (iako mu je rečeno da to ne radi), ode promet pa roditelji plaćaju. O tom - potom. Ne znam zašto jednostavno škola nema Wi-Fi i zašto za ostatak ne pristupaju od doma, većina ljudi ima Wi-Fi.
Za onu djecu koja ne mogu nužno pristupati putem Wi-Fi-a kod kuće mogle su se organizirati besplatne SIM kartice s malo većom potrošnjom u tom nekom paketu. Ali, naravno, cilj je djecu vezati za operatera dok su još mali. Nešto slično dilanju droge na igralištu škole.
Tableti nemaju kamere iako bi trebali, osobito za tu cijenu
Vratimo se na tablet. Već i ptice na grani znaju da nema ni jedne kamere. Unatoč tome što postoji hrpa QR kodova po udžbenicima koji djecu usmjeravaju automatski na multimedijalne sadržaje. Tablet navodno košta, za 4G, 2/32GB, 10.1" i 6000 mAh, oko 950-1000 kuna po komadu.
Idite na AliExpress ili Alibabu i naručite takvih 5000 tableta, platite carinu i sve će vam biti jasno. No, ajmo uzeti da je tablet za 1000 kuna bez ikakve kamere, koji mora skenirati/fotografirati QR kodove odličan deal. Tablet dolazi s predinstaliranim Android 8.1 OS s unaprijed podešenim jezičnim sučeljem na hrvatskom jeziku. Roditelji dobivaju upute od CarNET-a kako instalirati i podesiti software, pristup webmailu itd. Napominju da se lozinka ne smije mijenjati jer ništa neće raditi. U pravilu neće raditi besplatni pristup netu od 2GB + sadržaji. Očekivalo bi se da CarNET ipak ima neki LDAP, za centralno upravljanje domenskim računima, no ajmo prihvatiti da ljudi ne smiju nikada mijenjati lozinku jer neće moći više ničemu pristupiti. Tehnologija i upute na razini 1992. godine.
Uglavnom, podesili smo tablet, trebalo je registrirati knjige. Svaka knjiga ima format sigurnosnog koda, slova - delimitator - slova - delimitator itd. Uglavnom, unijet ću broj slova između crtica, da predočim format 3-2-4-4-4-4-4-9, dovoljno vjerojatno za jedinstveno adresirati svako zrno pijeska u svemiru (nisam računao, iako je lako provjeriti).
Naravno, to se sve upisuje ručno na adekvatnoj web stranici, slovo po slovo. Najsmješnije jest da se kao indikator valjanosti licence koristi samo kombinacija 4-4 prije one nesretne devetke na kraju. Dakle, bilo je dovoljno da se unese samo 4 slova crtica 4 slova za aktivaciju.
Problemi s Flash playerom
Od svakog zrna pijeska u svemiru dođemo na sva zrna pijeska na plaži, važno da se 34 znamenke ukucavaju za svaki od udžbenika. Oni koji nisu prespavali na osnovama kombinatorike će shvatiti. Uglavnom, eto ti sigurnosti. No dobro, važno da smo mi sad u mogućnosti gledati - pazi - multimedijalne sadržaje na webu, ali uz mali problem, da hrpi ljudi ti sadržaji ne rade zbog konfiguracije Flash playera. PDF verzija knjige je bonus. Neki su imali više sreće s Flashom, neki manje, ovisno o pružatelju usluge i udžbeniku. Ali dobro, imamo dodatne sadržaje, sve ok.
Ekran otišao nakon nekoliko dana, kaos oko popravka
Naravno, kupimo zaštitu, futrolu, držač, kako želite za tablet, i pošaljemo prvašića u školu s njim. Prvašići, za one koji to ne znaju, u to doba u školi gube sve što nije na njima, plus slome neke stvari. Naravno, našem malcu je tablet uspio pasti tamo negdje 2. ili 3. dan. U školi je bilo rečeno da garancija pokriva sve osim popravaka ekrana. Naravno, nama je baš ekran otišao. U školi su rekli da im je iz poduzeća Hangar18 rečeno da će popravak ekrana koštati 200 kuna + troškovi transporta, te da će kurirska služba preuzimati tablete u školi i vraćati natrag.
Ništa, uzmemo mi njihov Noa Premium Care obrazac. Supruga zove servis, ovi prebacuju na školu, nitko ne želi preuzeti robu, nitko ne želi raditi. Na kraju, nakon mjesec dana ili koliko, rečeno nam je da Ministarstvo odlučuje da će preuzeti popravak određenog dijela tableta na sebe, očito zbog velikih problema. Sad, ne bježim od odgovornosti da platim ono što je moje dijete razbilo. Željeli smo popraviti tablet o svom trošku, no nitko ga nije želio preuzeti. Nikoga nije bilo ni briga. I onda je Ministarstvo spasonosno uletjelo s pričom o popravcima.
Cijena popravka 757,25 HRK, a novi u Kini košta oko 500
I tako, nakon više od mjesec dana čekanja, ekipa je popravila / zamijenila ekran. Troškovi: 757,25 HRK s PDV-om. Da, dobro čitate. Za tablet koji novi u Kini dođe cijeli 500 HRK, tu je zamjena ekrana odjednom s 200 HRK skočila na 757,25 HRK. Hvala Ministarstvu na preuzimanju troška, bolje da jedna osoba strpa u džep milijune, parsto kuna po osobi se neće primijetiti. Kakve su to igre, ne znam, no ja sam odlučio ne sudjelovati više u toj šaradi. U međuvremenu sam nabavio novi tablet, sitnicu slabiji po performansama, s 2 kamere (front/end) za <500 HRK. Ako ga dijete razbije, privremeno ću slati službeni u nadi da ga neće razbiti, a za to vrijeme naručiti novi i neka ga opet razbije. Moći će se koristiti s privatnim tabletom, a ovo smeće bez kamere čeka na polici kraj školske godine da ga razdužimo. Sigurno neću puniti džep nekim stranačkim poltronima niti "prisiljavati" državu da dodatno za moje dijete izdvaja lovu za precijenjene popravke precijenjenog smeća. Škola za život? Da, čovjek uvijek uči, pa bio i konj od 36 godina poput mene. Mogli bismo uvesti grb sličan braći Samo Stranka Hrvata Spašava.
Evo i mala fotka kvalitete izvedbe popravka (slika gore). Naplaćeni su LCD, "samopridržaj" i usluga servisa. Zaštita je i dalje u mjehurićima i krhotinama. Pametnome dosta."
Otac prvašića za Index je dodatno pojasnio da im je u školi rečeno da Ministarstvo preuzima određenu kvotu popravaka ekrana, zbog učestalosti oštećenja.
"Ne znam koja je pozadina. Samo znam da ni škola ni mi nismo mogli ništa sa servisom postići tako dugo dok ta odluka nije stupila na snagu. Jednostavno, servis je bio gluh na pozive škole i roditelja da se preuzmu i poprave tableti, iako je bilo naglašeno da će se putem kurirske službe preuzimati i dostavljati tableti. Tableti su u vlasništvu škole i imaju 2-godišnju garanciju na sve osim mehaničkih kvarova. Navodno ovo Premium Care jamstvo vrijedi prvih godinu dana i odnosi se na popravke mehaničkih oštećenja unutar godine dana, ali cijene umanjene za 25%.
VI. OŠ Varaždin inače slovi za jednu od najboljih škola u Hrvatskoj, i to sadašnjim iskustvom mogu zaista potvrditi. Učenici su u prvome planu, a komunikacija s roditeljima i svim zainteresiranim stranama je odlična. Kad je supruga pokušala dogovoriti popravak (o našem trošku) s Hangar18, niti oni niti mi nismo mogli doprijeti do poduzeća, izvlačili su se na različite načine da prikupe i vrate tablete, a bilo je rečeno da će sve ići putem GLS-a. Kad su ih napokon prikupili, trajalo je 1 mjesec i 3 dana da poprave + par dana za povratak", ispričao nam je otac prvašića.