Slovenija je isto tako iz vremena bivše Jugoslavije "sačuvala već postojeću slovensku jurisdikciju nad Piranskim zaljevom i neposredni teritorijalni izlaz na otvoreno more", navodi se u priopćenju i dodaje da dopune slovenskog pomorskog zakonika proizlaze iz zaključeka Venecijanske konferencije o održivom ribarstvu u Sredozemlju.
"Slovenija dopunama pomorskog zakonika nije posegla u suverenost i jurisdikciju Hrvatske niti Italije jer se smatra nasljednicom sporazuma SFRJ i Italije o razgraničenju epikontinentalnog pojasa", navodi se u priopćenju slovenskog ministarstva vanjskih poslova.
U Priopćenju se dodaje da je o tome notom obaviještena i Italija, te da spomenuti sporazum SFRJ i Italije o razgraničenju epikontinentalnog pojasa "u dijelu koji se odnosi na epikontinentalni pojas Slovenije proizvodi prava i obveze samo za Sloveniju i Italiju", te je u tom dijelu spomenuti sporazum za Hrvatsku "res inter alios acta" (stvar o kojoj je odlučeno među drugima, odnosno koje nisu stranke u određenom sporu).
Slovensko ministarstvo vanjskih poslova također navodi da je Hrvatska proglašenjem svoje ekološko-ribolovne zone u Jadranu bez konzultacije sa susjednim državama "prejudicirala granicu na moru i posegnula u područje u kojemu Slovenija ima suverenost i suverena prava".
U priopćenju se dodaje da je Slovenija spremna na bilateralne razgovore o granici na moru, ali ne ispod razine koja je postignuta parafiranim sporazumom Drnovšek - Račan.
U hrvatskoj noti, upućenoj u Ljubljanu nakon što je slovenski parlament prihvatio izmjene pomorskog zakonika, slovenska se strana poziva na suzdržanost u pogledu mogućih pretenzija na prostor pod hrvatskim suverenitetom ili jurisdikcijom, te ocjenjuje da je promjena pomorskog zakonika Slovenije neuobičajena s obzirom da je Slovenija sebe do sada pravno opisivala kao "geografski prikraćenu državu" bez mogućnosti proglašenja morskih pojaseva. Slovenski potez u noti je ocijenjen kao suprotan međunarodnom pravu i praksi dogovaranja među sredozemnim državama.