Dana 17. kolovoza 1977. sovjetski nuklearni ledolomac Arktika ušao je u povijest kao prvi površinski brod koji je stigao do geografskog Sjevernog pola. Bio je to velik uspjeh sovjetskog programa istraživanja Arktika, ali i demonstracija mogućnosti tada relativno nove generacije brodova na nuklearni pogon.
Nuklearni div za arktički led
Arktika je bila prvi brod istoimene klase sovjetskih nuklearnih ledolomaca. U službu je ušla 1975. godine, a bila je duga oko 150 metara i široka 30 metara. Nuklearni pogon davao joj je veliku prednost na krajnjem sjeveru: mogla je dugo ostati na moru bez potrebe za klasičnim gorivom te se probijati kroz iznimno debeo led.
Sovjetski Savez već je imao veliko iskustvo s takvim brodovima. Još 1959. u službu je ušao Lenjin, prvi civilni brod na nuklearni pogon i prvi nuklearni ledolomac na svijetu. Takvi brodovi imali su veliku gospodarsku i stratešku važnost jer su omogućavali dulju plovidbu Sjevernim morskim putem uz obalu Sibira.
Povijesni dolazak na pol
Arktika je prema Sjevernom polu krenula iz Murmanska 9. kolovoza 1977. Put kroz zaleđeni Arktički ocean bio je zahtjevan, a posada je morala tražiti prolaze kroz područja u kojima je led bio lakši za probijanje.
U ranim satima 17. kolovoza brod je stigao na 90 stupnjeva sjeverne geografske širine. Time je Arktika postala prvi površinski brod za koji je potvrđeno da je dosegnuo geografski Sjeverni pol. Na mjestu na kojem se sve meridijanske linije susreću, posada je održala kratku svečanost, a na led je postavljena zastava Sovjetskog Saveza.
Podvig je imao snažnu simboličku vrijednost. Pokazao je da veliki brod može vlastitim pogonom prodrijeti duboko u područje za koje se desetljećima smatralo da je praktički nedostupno površinskoj plovidbi.
Arktika je nastavila služiti još desetljećima, a iz uporabe je povučena 2008. godine. Njezino ime kasnije je dobio novi ruski nuklearni ledolomac, nastavak tradicije koju je Sovjetski Savez započeo još u doba Lenjina.