Državno odvjetništvo smatra da je Mladineo kao iskusan pomorac, kapetan duge plovidbe, odgovoran što je brod, registriran isključivo za obalnu plovidbu, najviše 20 milja od kopna, i s više tereta od dopuštenog, 178 tona uključivo i balast, uputio na plovidbu po uzburkanu moru, znajući da može podnijeti samo umjereno valovito more, jačine do tri, naredivši kapetanu Petru Jašiću da plovi kraćom rutom.
Sve su to, među ostalim, razlozi, utvrđeni istragom, zbog kojih postoji osnovana sumnja u počinjenje teškoga kažnjivog djela koje mu se stavlja na teret, navode u Odvjetništvu.
Usto, po navodima optužnice, Mladineo je znao da na brodu nema čelične užadi kojom je morao biti pričvršćen teret te da nakrcani teret kamenih blokova ozbiljno remeti stabilnost broda. Time je prekršio Pomorski zakonik i sigurnost plovidbe, ističu u Odvjetništvu.
Brod je u takvu stanju i okolnostima, premda je znao da se očekuje pogoršanje vremena, na plovidbu u Anconu uputio 4. siječnja 2001., jer je, po ugovoru, sutradan u toj luci teret trebalo dostaviti, odnosno iskrcati.
U rano jutro idućeg dana, kako je utvrđeno istragom, zbog jaka nevremena na oko 30 nautičkih milja od Ancone, kameni su se blokovi pomaknuli i brod se prevrnuo.
U brodolomu "Nautike 64" poginuli su zapovjednik broda Petar Jašić, kormilar Duško Vuković, upravitelj stroja Siniša Madunić i mornar Marko Mijatović. Jedini preživjeli bio je putnik Geni Vuković, koji se spasio doplivavši do napuštene naftne platforme, na kojoj je pronašao radijsku postaju i pozvao pomoć.
Državno odvjetništvo Mladinea sumnjiči i za krivotvorenje službenih isprava jer je u istrazi utvrđeno da je nabavio više pomorskih svjedodžaba, koje nisu bile upisane u Hrvatski registar brodova, pokušavši tako prikriti odgovornost za nesreću.