VISOKI kazneni sud (VKS) je s osam i pol na deset godina zatvora, zbog ratnog zločina nad civilima u splitskoj Lori, povećao kaznu Tomislavu Duiću, a Emiliju Bunguru s četiri i pol na osam godina zatvora.
Sudilo im se u obnovljenom postupku
Prema nepravomoćnoj presudi splitskog Županijskog suda, Duić je kao zapovjednik Vojnog istražnog centra u sastavu 72. bojne vojne policije Hrvatske vojske, a u naravi vojnog zatvora Lora u Splitu, osuđen na jedinstvenu kaznu od osam i pol godina, a Bungur kao stražar na četiri i pol godine. Duić je nepravomoćno u predmetu Lora 1, temeljem zapovjedne odgovornosti, osuđen na šest godina zatvora, a zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima u slučaju Lora 2 na pet godina.
Bungur, kojem se sudilo kao čuvaru koji je sudjelovao u ratnom zločinu kako protiv civila tako i ratnih zarobljenik, osuđen je za Loru 1 na tri i pol godine zatvora, a za Loru 2 na tri godine te mu je izrečena jedinstvena nepravomoćna kazna od četiri godine i 10 mjeseci. Suđenje za Loru 1 bilo je ponovljeno, a potom je na traženje pojedinih optuženika spojeno u jedan predmet s Lorom 2.
Krajem siječnja 2017. ta su dva predmeta razdvojena. Duiću i Bunguru se sada sudilo u obnovljenom postupku jer su obojica u vrijeme suđenja bili u bijegu, a 2015. godine su tražili obnovu postupka.
Prizivni sud je priopćio da je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Pritom je precizirao da je ostavio na snazi presudu donesenu u odsutnosti zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kojom je Duić bio osuđen na osam godina, a Bungur na šest godina pa su te kazne uzete kao utvrđene.
Ovako je Kazneni sud opravdao povećanje kazni
Nadalje je VKS povećao kazne za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, kojima je Duić osuđen na šest godina, a Bungur na pet godina zatvora. VKS pojašnjava kako ispravno utvrđene olakotne okolnosti ne mogu prevladati nad značajem otegotnih okolnosti i da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno da su tri ratna zarobljenika, uslijed zadobivenih ozljeda, preminula.
Dvojica od njih su, ističe VKS, bili ročnici odnosno osobe mlađe životne dobi, a također nije dovoljno cijenjen ni broj žrtava i status optuženika koji su bili hijerarhijski nadređeni službenici i time imali veću odgovornost od ranije osuđenih počinitelja.
Zbog toga je VKS zaključio da Duiću treba utvrditi kaznu zatvora odmaknutu od propisanog zakonskog minimuma, a da na strani Bungura ne postoje osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.