Andersen je bio sin siromašna postolara i mučno se probijao do književne afirmacije, rekla je upitavši bi li bio velik pisac da u mladosti nije bio ponižavan i podcjenjivan.
Književnik Ludwig Bauer drži da je Andersen zaslužan za to štio su književni junaci postali djeca, kao i za etičnost u bajkama. Rekao je da su se Andersenove bajke pojavile u vrijeme kad se počinju sustavno zapisivati, jer su prestale biti onako popularne kao prije pa se strahovalo da će se izgubiti i zaboraviti.
Ravnatelj Danskoga kulturnog instituta u Madžarskoj Erling Oestergaard govorio je o Danskoj iz književnikova doba. Danska je bila stiješnjena između velikih europskih sila, rekao je, dodavši kako je po svom razmišljanju Andersen bio pravi Danac, ali se smatrao i pravim Europljaninom, što ga je s obzirom na nekoliko europskih kriza i ratova u tom vremenu stavilo u osjetljiv položaj.
Nedžad Ibrahimović s Filoziofskog fakulteta u Tuzli govorio je o Andersenovoj čežnji za društvenom pomirbom, Dubravka Zima sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta o tome je li Andersen dječji pisac, a Ranka Javor o hrvatskim ilustratorima Andersenovih djela.
Skup o Andersenu priredili su Knjižnice grada Zagreba i Hrvatski centar za dječju knjigu.
H. C. Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Djela su mu prevođena na 40 jezika, napisao je više od 150 priča i jedan je velikana svjetske književnosti.
Među važnijim djelima za djecu su "Carevo novo ruho", "Snjeguljica", "Crvenkapa", "Princeza na zrnu graška", "Snježna kraljica", "Mala sirena" i dr.
(Hina) xmb ymc