Foto: Morh/T. Brandt; Screenshot: HRT
VIJEST da Švedska ponovo uvodi obavezni vojni rok odjeknula je hrvatskim medijskim prostorom. Kod brojnih desnih medija i autora, te dijela desno orijentirane javnosti općenito, ta vijest je stvorila "jesmo li vam rekli" efekt. Naime, uvođenje vojnog roka u Švedskoj koristi se kao konačni dokaz da je isto potrebno i nužno Hrvatskoj.
No, krenimo od početka.
Vlast u Švedskoj, sastavljena od koalicije Socijalnih demokrata i Zelenih, uvođenje obaveznog vojnog roka, o čemu je odlučeno baš jučer, pravda porastom napetosti s Ruskom Federacijom na Baltiku. Švedsko Ministarstvo obrane, kako piše portal Obris - obrana i sigurnost, navodi kako će ukupno oko 4.000 mladih - muškaraca i žena - biti pozvano na osnovnu vojnu obuku tijekom 2018. i 2019. godine, budući da se "pogoršao sigurnosni okoliš u Europi i švedskom susjedstvu".
"Ako želimo popunjene i uvježbane vojne postrojbe, dragovoljni sustav mora biti dopunjen novačenjem", izjavio je za švedsku televiziju SVT Peter Hultqvist, ministar obrane.
Prema izjavi Marinette Nyh Radebo, glasnogovornice ministarstva obrane, "70 posto parlamenta podržava odluku o jačanju vojske i suradnji s državama u susjedstvu". Valja dodati da prema rezultatima istraživanja iz lipnja 2016. godine, čak 72 posto građana pozdravlja ideju o uvođenju vojnog roka.
Zanimljivo, za razliku od Hrvatske gdje o vojnom roku pozitivno pričaju isključivo desničari, u Švedskoj ga uvode ljevičari. Zapravo, vlada desnog centra 2010. godine ga je ukinula i to iz razloga jer je bilo dovoljno dragovoljaca za podmirenje kadrovskih potreba obrambenog sustava.
Trenutno u švedskim oružanim snagama radi 15 000 ljudi, 84 posto muškaraca i 16 posto žena. Od te brojke, aktivnog vojnog osoblja ima oko 10.000. Ostalih 5.000 su civili koji rade u vojsci. Nedostaje im 1 000 aktivnih vojnika i 7 000 pričuvnih vojnika.
Gospodarstvo cvjeta, a radne snage fali
Zbog nedostatka osoblja osnovana je komisija za sustav popune radne snage u vojsci koja je svoje službeno izvješće pod nazivom "Snažan rast popune za vojnu obranu" dovršila u rujnu 2016. godine. Nakon što je gospodarstvo izašlo iz gospodarske krize, a stopa nezaposlenosti pala na razinu od prije 2008. godine, krajem prošle godine utvrđen je nedostatak kadrova za rad u obrambenom sustavu od oko 1000 djelatnih pripadnika, jednako kao i 7.000 pričuvnika.
Prema planu koji je usvojen jučer, godišnje bi se željelo provoditi obveznu vojnu obuku za nekoliko tisuća osoba, izabranih iz reda mladih koji navrše 18 godina starosti. Kao prvo, od oko 100.000 mladih rođenih 1999. i 2000. godine izdvojilo bi se oko 13000 mladih muškaraca i žena nad kojima bi država provela postupak novačenja. Taj bi postupak bio mješovit-u ovu bi kvotu ušli dragovoljci, a onda još i osobe pozvane na obavezno služenje- od čega bi onda bilo izabrano navedenih oko 4.000 osoba za samo provođenje osnovne vojne obuke.
Obavezni vojni rok koji to za većinu - nije
Dakle, a ovo je bitno za naglasiti, godišnje će vojni rok služiti "samo" 4.000 mladih, a u tu brojku ulaze muškarci, žene i dobrovoljci koji se sami javljaju da služe. Usporedbe radi, Hrvatska je pred ukidanje vojnog roka imala kapacitet od više od 20.000 polaznika vojnog roka godišnje. Iz toga je i više nego jasno da velika većina mladih Šveđana i Šveđanki vojni rok neće služiti. Ta bi brojka 2020. godine trebala porasti na 5.000 ljudi godišnje, a do 2022. bi se trebala povećati na 8.000 ljudi. Sve u svemu, nema govora o služenju vojnog roka kakvo je, primjerice, bilo u Jugoslaviji (a koje je i danas prva asocijacija u Hrvatskoj na vojni rok) gdje velika većina muškaraca nije mogla izbjeći vojsku, osim ako nisu imali zdravstvene probleme.
Što se troškova tiče, od švedskog ministra obrane moglo se čuti da bi oko 1000 djelatnih vojnika Švedsku koštalo oko 467,5 milijuna kuna.
A što smo saznali o hrvatskom vojnom roku?
Ako ste pažljivo pročitali gornje podatke o uvođenju obaveznog vojnog roka u Švedskoj, već sad znate kud i kamo više nego o vojnom roku u Hrvatskoj. Razlog? Za uvođenje vojnog roka u Hrvatskoj naprosto ne postoje nikakvi podaci. Nisu izrađene (ili barem javno pokazane) nikakve studije niti ozbiljne analize, ne zna se koliko bi rok trajao niti koga bi obuhvaćao, gdje bi se obavljao niti koliko bi koštao. Zapravo, o obaveznom vojnom roku u Hrvatskoj nismo čuli ništa osim nepovezanog trabunjanja domaćih političara, krenuvši od premijera prema dolje.
"Obvezni vojni rok zamrznut je 2008. godine. Naša namjera nije vratiti vojni rok, nego mi razmatramo mogućnost temeljnog vojnog osposobljavanja za naše mlade ljude", rekao je jednom nedavnom prilikom ministar obrane Damir Krstičević koji je tako, umjesto vojnog roka, predstavio nešto sasvim drugo. Što točno, ne zna se.
"To je i odgovornost naših mladih ljudi prema našoj Hrvatskoj, prema društvu u cjelini i mislim da bi svi imali koristi od toga", dodao je.
"Stvar je dobre analize, koja je potrebna. Također, želimo da to državu što manje košta. Radimo i na financijskim pokazateljima, tako kad budemo gotovi s tim procesom, izložit ćemo ga hrvatskoj javnosti. Na društvu, na državi je odluka o opravdanosti i modelu kako na najbolji mogući način to riješiti", rekao je Krstičević neizravno priznavši da nikakva prava analiza o ovoj temi ne postoji.
Ni premijer nije dao ništa bolji argument za ponovo uvođenje takozvane "vojske".
Nakon obilaska vojarne "Pukovnik Marko Živković" na Plesu posljednjeg dana mjeseca siječnja i pokazne vježbe u slučaju ugroze hrvatskog zračnog prostora, Plenković je rekao novinarima da hrvatski narod voli hrvatsku vojsku, a idejom o vojnom roku želi se OS RH popularizirati i učini atraktivnim mladim ljudima i novim generacijama koje se ne sjećaju Domovinskog rata, dodavši kako je to jedna od ideja o kojoj će se raspravljati u idućim mjesecima.
To su izjave samo vrha aktualne vlasti u Hrvatskoj, a one su dovoljne (odnosno, autori istih sami to kažu) da ne postoji još uvijek nikakva analiza koja bi sagledala ponovno uvođenje vojne obaveze iz više kutova.
Izjave nižerangiranih političara i javnih djelatnika koji se zalažu uvođenju vojnog roka besmisleno je nabrajati. Podsjetimo samo na bizarnu inicijativu HDZ-ovog zastupnika Josipa Đakića koji je pred desetak dana rekao kako bi svi koji odsluže vojsku trebali imati prednost pri zapošljavanju.
"Moja je ideja, koju još nisam formulirao kao zakonski prijedlog, da se stimuliraju oni koji dragovoljno služe vojni rok tako da imaju prednost pri zapošljavanju u državnim službama i tvrtkama, kao što imaju hrvatski branitelji", rekao je Đakić.
O vojnom roku u Hrvatskoj nesumnjivo će se još pričati. Ovdje je poanta bila samo načelno usporediti situaciju s vojnim rokom u Hrvatskoj i Švedskoj, odnsono ono što javnost zna o jednom i drugom slučaju.
Švedska želi zaposliti, a Hrvatska ne može financirati ni ono malo dragovoljaca
Samo usporedbe radi, dok je Švedska vojni rok uvela dijelom radi toga što žele zaposliti još tisuću novih vojnika, HDZ (koji sada želi uvesti vojni rok) još je 2014. godine glasao protiv obaveznog služenja vojske.
Naime, krajem 2014. godine Sabor je donio Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015. do 2024. godine, a u kojem se ne planira ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka. No, taj i takav Dugoročni plan na sjednici Sabora u prosincu 2014. godine donesen je - jednoglasno. Drugim riječima, i HDZ-ovci su glasali za desetgodišnji plan kojim se ne planira uvođenje obaveznog vojnog roka (tada je većinu u Saboru imao SDP). U isto vrijeme, u jeku predizborne kampanje za predsjedničke izbore, njihova kandidatkinja je obećavala ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka.
U spomenutom dokumentu iz 2014. pisalo je kako MORH i bez vojnog roka ima strašnih financijskih problema.
"Od 2008. godine suspendirano je obvezno služenje vojnog roka i uspostavljeno je dragovoljno služenje, ali je godišnji broj dragovoljnih ročnika (od 500 do 800) bitno manji od predviđenoga (2000 dragovoljnih ročnika) prije svega zbog nedostatka financijskih sredstava", stoji u planu iz ne tako davne 2014. godine. Tu se, kao što je vidljivo, priznaje da Hrvatska nema novca ni za ono malo ljudi koji se dobrovoljno prijave. Što se od tada promijenilo, iz HDZ-a nikad nisu objasnili.
I, koja je na kraju razlika između Švedske i Hrvatske
Razlike između Švedske i Hrvatske su ogromne. Naravno, tu u prvom redu mislimo na činjenicu što je Švedska neizmjerno bogatija zemlja koja si može priuštiti trošak kao što je vojni rok. No, kao što smo vidjeli, u Švedskoj se ne planira uvođenje obaveznog vojnog roka u jugoslavenskom smislu, već će u prvoj godini tek 4000 mladih Šveđana i Šveđanki (od čega će velik broj činiti dobrovoljci) služiti vojsku.
Druga jako bitna činjenica je to što Švedska nije članica NATO-a, a Hrvatska jest. NATO je u prvom redu vojni savez za koji Hrvatska izdvaja značajna sredstva, a kao takav on je svojevrsna sigurnost koju Hrvatska ima, a skandinavska zemlja s kojom se uspoređujemo - nema.
Stručnjak nam potvrdio da su Švedska i Hrvatska nebo i zemlja
Za komentar razlika između Švedske i Hrvatske pitali smo Igora Tabaka, vojnog stručnjaka s gore spomenutog portala Obris - obrana i sigurnost. On nam je jasno obrazložio da velike sličnosti između Hrvatske i Švedske po pitanju uvođenja vojnog roka naprosto nema.
"Šveđani kad su primijetili da imaju problema s popunjavanjem vojske, prvo što su krenuli je da rade studije i istraživanja na tu temu. Već dvije godine se radilo na tome i ta studija je predstavljena krajem rujna prošle godine tako da jučerašnji potez je tu došao ne iznenada, već temeljem prvo studije, a onda i diskusije, provjere javnog mijenja i, naravno, odluke u parlamentu.
Sve je to jako različito od Hrvatske gdje se razgovor na tu temu pokrenuo napisima u novinama, bez ičeg službenog", rekao je Tabak za Index.
"Iduća razlika je u trajanju sistema. Šveđani uvode nešto vrlo slično onome što su imali do 2010. godine. Uvode vojni rok koji će najvjerojatnije trajati između 9 i 12 mjeseci. Jedina je razlika da će sada biti rodno neutralan, obuhvaćat će i muškarce i žene. Uz to, velika je razlika i u činjenici da su javnosti predstavljene brojke: proračunske brojke i koštanje novog sustava i ljudi. U konačnici je ideja ovim vojnim rokom stvoriti veći izvor ljudstva za profesionalnu vojsku gdje će takvih tisuću novih vojnika koštati stotine milijuna dolara. To je jedan vrlo skup sustav, ali gabariti su predstavljeni javnosti. Švedski proračun koji je oko pet milijardi dolara godišnje zadnjih nekoliko godina raste, a taj rast će očito biti i ubrzan, budući da Švedsku jako plaši sigurnosna situacija u njihovoj regiji", priča Tabak.
"Upravo ta sigurnosna situacija predstavlja još jednu, možda i najveću razliku između Švedske i Hrvatske. Naime, Švedska na Baltiku graniči s Ruskom federacijom i upravo ta njihova morska granica izvor je stalnih incidenata i problematičnih situacija. Upravo preko puta Švedske smještena je ruska enklava Kaljiningrad koja se posljednjih godina vidljivo naoružava. Baltičko more je poprište velikog niza raznih vojnih vježbi i drugih vojnih aktivnosti. Nastojanja NATO saveza za obranom baltičkih republika samo dodatno dižu tenzije neutralnoj Švedskoj koja se tu nalazi između dvije blokovske vatre.
Ni Finska ni Švedska nisu u NATO savezu, ali situacija zadnjih godina potakla ih je da razmišljaju o članstvu, u međuvremenu jačajući ono što oni zovu nordijskom suradnjom te vlastiti obrambeni proračun i sposobnosti", objasnio je Tabak.