Branitelji Steven Kay i Gillian Higgins su tijekom stanke podnijeli žalbu na svoje imenovanje, u kojoj među ostalim ističu da brojni svjedoci obrane odbijaju doći u Den Haag sve dok se Miloševiću ne vrati pravo da se brani sam. Neslužbeno se saznaje da su tijekom mjesec dana kontaktirali 97 svjedoka, od kojih je samo pet pristalo svjedočiti pod sadašnjim okolnostima.
Žalbeno vijeće još nije odlučilo po žalbi Kaya i Higgins, s kojima Milošević odbija surađivati i sudjelovati u ispitivanja svjedoka.
Svjedok Franz-Jozef Hutsch opisao je svoja viđenja sukoba na Kosovu, na kojem je boravio od rujna 1998. do prosinca 1999., od čega najviše vremena s borcima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).
Napominjući da je prije novinarske ostvario vojnu karijeru u Bundeswehru, koji je napustio u činu bojnika, Hutsch je u svom iskazu stručno analizirao razvoj sukoba na Kosovu, posebno formiranje OVK, te logistiku, popunu i taktiku albanskih snaga u područjima Prištine, Mališeva i Prizrena gdje je boravio.
Kazao je kako je OVK u početku bila spontani pokret koji je poduzimao samo manje "terorističke napade". Nakon posjeta američkog izaslasnika Richarda Holbrookea u ljetu 1998. dolazi do reorganizacije, priljeva svježe obučenih i naoružanih pojačanja iz Albanije i Makedonije te formiranja brigada koje postupno zauzimaju područja na Kosovu.
Ukazao je i na ulogu američke vojnokonzultantske tvrtke MPRRI koja je na Kosovo, po njemu, u proljeće 1998. "ubacila 80 do 120 arapskih mudžahedina-plaćenika iz BiH, obučavanih u Turskoj".
Taktiku OVK opisao je kao "bacanje kamena u vodu" kako bi se izazvali valovi, odnosno "stalno provociranje pretjeranih reakcija srpske policije i vojske" kojih i inače nije nedostajalo.
Naveo je i primjer kako je OVK u listopadu 1998. iskoristio sporazum Holbrooke-Milošević da zauzme nove položaje dok su se Srbi povukli u vojarne.
Rekao je da su albanski civili masovno napuštali sela zbog napada srpskih snaga ali i na traženje OVK.
U više je navrata iznio utisak da je u ratu na Kosovu "puno toga bilo namješteno", kao i da je OVK dobivao "dobre savjete stručnjaka za odnose s javnošću" pa bi se tako primjerice izbjeglice pojavljivale iz šume kada bi došli strani novinari, a albanske su djevojke nudile ili čak prodavale priče o svome silovanju.
"To je bilo sasvim različito od moga isukstva u BiH", rekao je Hutsch koji je 1995. izvještavao i iz tamošnjeg rata.
Opisao je i svoje iskustvo incidenta u selu Račak, u kojem je 15. siječnja 1999. pronađeno 45 ubijenih Albanaca. Kazao je kako su oni uglavnim bili stariji muškarci, kakve OVK nije regrutirala, te da su mnogli leševi bili unakaženi, lica raznešenih mecima.
Opisao je i zgražavanje voditelja Verifikacijske misije OESS-a Williama Walkera nad tim prizorom, kao i činjenicu da on nije zabranjivao novinarima da premješteju leševe kako bi dobili efektnije fotografije, čime su uništavali forenzičke dokaze.
(Hina) xdh ydv