kolovoza ´94. bio je posebni predstavnik voditelja misije UN-a Yasushija Akashija, zadužen za kontakte s vlastima u Beogradu, te se u tom svojstvu sastajao i s Miloševićem.
Na suđenju u ponedjeljak tužiteljstvo je nastavilo s uvođenjem materijalnih dokaza koji predstavljaju Kirudjina izvješća i memorandume upućene pretpostavljenima te njegovu korespondenciju i dijelove dnevnika koje je po službenoj dužnosti vodio. U dokaznom je postupku uvedeno ukupno 18 dokumenata čiju je autentičnost Kirudja potvrđivao uvidom i poznavanjem njihova sadržaja.
Poseban je značaj tužitelj posvetio njegovim analizama sastanaka s Miloševićem, kojih je, kako je rekao, bilo najmanje šest.
Kirudja je Miloševića opisao kao ´čovjeka s isključivom moći u pregovorima´ koji je do u najmanje detalje poznavao pitanja o kojima se raspravljalo. Na više primjera posvjedočio je o presudnom utjecaju Miloševića i njegovih suradnika na poteze pobunjenih Srba u Hrvatskoj i BiH, te istaknuo ´dojam o visokoj razini povezanosti srpskih vođa u RH i BiH´.
Kirudja je potvrdio i izravno angažiranje jugoslavenskih snaga u sukobima u RH, dajući primjer prebacivanja brigade s dvije baterije protuzračnih projektila Volkov kod Vinkovaca i Mirkovaca 1992.
Dužnosnik UN-a iscrpno je svjedočio o zbivanjima u UN sektoru Sjever vezanim uz etničko čišćenje Muslimana i drugih ne-Srba u sjeverozapadnoj BiH u drugoj polovici 1992.
Govorio je o sustavnim paljevinama, likvidacijama, mučenjima i zastrašivanju te otvaranju koncentracijskih logora u području Bihaća, Bosanskog Novog, Sanskog Mosta, Prijedora i Banja Luke nakon čega je rijeka izbjeglica potražila zaštitu u sektoru Sjever. Pritom je istaknuo važnost odluke hrvatske vlade da prihvati desetke tisuća izbjeglica kao i birokratsku direktivu stožera UNPROFOR-a o nemiješanju u zbivanja u BiH.
Metodičnost srpskih snaga u etničkom čišćenju dokazao je primjerom primljenog kompjuterskog popisa s imenima i svim podacima 7.782 izbjeglica s tog područja koji žele ´dobrovljno´ napustiti BiH, kao i kasnije razvijen običaj srpskih vlasti da od UN-a mole pomoć za prihvat stanovništva koje su brutalno protjerali.
Kirudja je svjedočio i o maltretiranju Hrvata koji su provodile srpske vlasti u sektoru Sjever, navodeći primjer pet Hrvata istjeranih iz svojih kuća južno od Korenice lipnja 1992.
U svom je iskazu govorio i srpskom izigravanju odredbi Vanceova plana, pretvaranjem vojnih snaga u lažnu policiju te o kasnijem oduzimanju teškog oružja koje je dano na čuvanje UN-u. Također je govorio o upadima vojske pobunjenih hrvatskih Srba u BiH na potezu Kladuša-Bihać, te njihovoj suradnji s Fikretom Abdićem.
Govorio je o sporazumu koji je Abdić postigao s Miloševićem - tzv. Beogradskoj deklaraciji, kojom mu je, uz suglasnost bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, dopušteno osnivanje autonomne oblasti u kladuškom području nazvane AP Zapadna Bosna.
Milošević se u protuispitivanju svjedoka nije zadržavao u granicama njegova iskaza niti je pokušavao srušiti vjerodostojnost bitnih elemenata svjedočenja. Umjesto toga tražio je potvrdu vlastitih tvrdnji o kooperativnosti bivše JNA prema UN-u, etničkoj toleranciji vlasti u Beogradu, njegovoj ´mirotvornoj politici´, srpskom ispunjenju Vanceova plana, prihvatu muslimanskih izbjeglica u Srbiji i milijunu prognanih Srba, čemu svjedok ni u jednom trenutku nije podlegao.
Predsjednik sudskog Vijeća Richard May, u više je navrata prekidao Miloševića i upozoravao ga na pravila postupka kao i na neekonomično trošenje vremena koje ima za obranu.
Pritom je, primjerice, odbacio njegov pokušaj da kroz svjedočenje Kirudje uvede izjavu bivšeg zapovjednika UNPROFOR-a Satisha Nambiara kako ga ´njegove snage nikada nisu izvijestile o genocidu´, upućujući Miloševića da zove Nambiara za svjedoka.
Miloševiću je u sutrašnjem nastavku suđenja previđen još sat i pol za završetak protuispitivanja Charlesa Kirudje.