Dukić je ispričao da je toga dana otišao do bolnice s dvojicom oficira JNA koji nisu sami znali put do bolnice. Tamo je vidio spremne autobuse i civile te čuo da je major Veselin Šljivančanin kazao: "Tko god je sudjelovao u borbama, bit će mu suđeno, a ranjenici i bolničko osoblje bit će transportirani u Hrvatsku". Zaključio je da će u autobuse biti ukrcani oni kojima će se suditi u Srbiji, a prepoznavši među zarobljenicima ranjenog poznanika Damira Gunčevića, pomogao mu je da uđe u autobus za koji su mu rekli da ide za Hrvatsku. Od bolnice se s "nekim vodnikom i dva-tri vojnika" odvezao do Ovčare, do hangara, gdje su mu dva vojna policajca kazala da ne može ući te da zarobljenici idu u zatvor.
"Potom su se dva policajca sklonila s ulaza. Stigao je traktor s prikolicom i počeli su utrpavati zarobljenike. Učinilo mi se da sam vidio poznanika Damira Jurelu, kojem sam mahnuo, kako se ukrcava u prikolicu, pa sam sjeo na krov traktora. Mislio sam da će ih prebaciti u neki zatvor, ali smo ubrzo skrenuli s ceste u atare i zaustavili se nakon pet minuta. Tamo su već čekali ljudi", kazao je svjedok, navodeći da je zajedno s njim, ali u traktorskoj kabini, na Grabovo otišao i optuženi Milan Lančužanin Kameni, zapovjednik paravojne jedinice "Leva supoderica", dok je "kod rupe" vidio također optuženoga Predraga Madžarca, koji je "bio u streljačkom stroju, ali nije siguran da je Madžarac i pucao, jer nije vidio vatru iz njegovog oružja". Malo poslije, tvrdi svjedok, istim su se traktorom na Ovčaru vratili on i optuženi Lančužanin, koji je na odlasku promrmljao: "Ovo neće valjati". Na Ovčari je bio još neko vrijeme, te je vidio još tri ili četiri (u istrazi je tvrdio pet ili šest) traktora s prikolicama kako prema Grabovu odvoze skupine od 20 ili 30 zarobljenika.
Vožnju na krovu traktora s Ovčare na Grabovo objasnio je znatiželjom: "Zanimalo me da vidim zarobljenike, do jučer smo živjeli zajedno, a onda smo pucali jedni na druge. Mislio sam da ih vode u zatvor, iako se nešto sumnjalo, ali nitko nije mogao pretpostaviti da će se to dogoditi, jer tamo je, kako pričaju, bilo 200 ljudi", kazao je svjedok, koji je na suđenju umnogome ublažio iskaz i "zaboravio" mnoge stvari koje je prije, u istražnom postupku, ispričao. Čak je na izričito pitanje je li se sastao s optuženim Lančužaninom nakon što je u listopadu prošle godine dao iskaz istražnom sucu i specijalnom tužitelju, najprije to osporio, da bi potom, u suočenju njega i optuženog, potvrdio da su se vidjeli. Inače, neslužbeno se saznalo da je svjedok Dukić potkraj prošle godine, zbog navodnih Lančužaninovih prijetnji, zatražio od Specijalnog tužiteljstva za ratne zločine policijsku zaštitu za sebe i obitelj.
"Iskaz danas saslušanog svjedoka Nikole Dukića vrlo je dragocjen jer je on bio na Ovčari i pripadao Teritorijalnoj obrani. On je opisao tko je sve bio tamo i na koji način su zarobljenici prevoženi od hangara do rupe pokraj koje su ubijeni, a neki način opisao je i samu egzekuciju. Nije odgovorio na mnoga pitanja, vjerojatno zato što je i sam sudjelovao u tim događajima, dakle, da bi zaštitio sebe od kaznenog progona", kazao je novinarima zastupnik obitelji oštećenih, beogradski odvjetnik Rajko Danilović, dodajući da bi Dukić sasvim sigurno "kao zaštićeni svjedok mnogo više ispričao".
Suđenje se nastavlja u četvrtak, kad će se svjedok Dukić suočiti s ostalim optuženima i odgovarati na njihova eventualna pitanja, te ispitivanjem novih svjedoka Specijalnog tužiteljstva za ratne zločine.