On kaže da je, "nakon što je službeno završen rat" bio na Ovčari 18. studenoga 1991. godine, s prijateljem Stevom Zorićem Ćelom (koji je poginuo u prometnoj nesreći 1993. godine) i susjedom Željkom Petrovićem (danas živi negdje u Vojvodini). U hangaru - u koji nije ušao - bilo je mnogo ljudi u raznim uniformama i civilu, a prepoznao je i svojeg dobrog prijatelja Boru Janjića. Janjić je bio pretučen, a Vijanović kaže da mu je uspio dobaciti kutiju cigareta, te je mislio da će ga uspjeti izvući iz zatvora u Sremskoj Mitrovici ili Nišu, kamo je pretpostavljao da će zarobljenici biti prevezeni.
"Među zarobljenicima sam prepoznao i Sinišu, ne znam mu prezime, iz Radio Vukovara (radi se o Siniši Glavaševiću)", kazao je optuženi, ustvrdivši - kao i prvooptuženi - da nije bio pripadnik neke postrojbe, već "koordinator" između "ljudi smještenih u njegovoj kući" i kapetana JNA Saše Bojkovskog, koji mu je bio nadređen. "Nije bilo zapovjedanja PS-u (pravilu službe). Bojkovski je odlazio na sastanke i prenosio nam odluke, s kojima se ja često nisam slagao, jer su oni vodili rat iz ureda, nisu znali što se događa na terenu", kazao je drugooptuženi. Dodao je da je prije rata bio taksist i da je poznavao grad, jer je imao i "turističku kartu" Vukovara. Na Ovčari je bio u maskirnoj uniformi koju je dobio od Veselina Šljivančanina, a imao je i "škorpion" (te automatsku pušku u automobilu). Nakon kraja 1991. godine, postao je zapovjednik bataljona, a rat je - kako je odgovorio na pitanje predsjednika vijeća Veska Krstajića - završio u činu majora.
Vujanović je, inače, zatražio da mu sud dodijeli odvjetnika po službenoj dužnosti, jer je lošeg imovnog stanja, a i supruga mu se, Nada Kalaba, nalazi u pritvoru od 26. prosinca 2003. godine, zbog sumnje da je sudjelovala u zločinu na Ovčari.
Trećeoptuženi Jovica Perić osporio je svoj iskaz iz istrage, u kojem je priznao zločin nad civilima. Kazao je da je bio na Ovčari 18. studenoga 1991. godine, te da je prepoznao neke zarobljenike i razgovarao sa Zlatkom Blaževićem (u popisu ubijenih pod brojem 27), s kojim je ranije radio. Za razliku od drugooptuženog, koji je tvrdio da nije vidio prvooptuženog Vujovića toga dana na Ovčari, Perić je kazao da je vidio obojicu u skupini ljudi, među kojima je bilo i uniformiranih, kako stoje ispred hangara.
Četvrtooptuženi Ivan Atanasijević, koji se ranije zvao Ivica Husnik, "otprilike" je shvatio za što je optužen. Prije pada Vukovara, bio je u Borovu Selu, a 15. studenoga 1991. godine dobio je od zastavnika JNA Tomislava Čubranovića i nekog Jočića propusnicu, te se pridružio jedinici ("Leva supoderica") Milana Lančužanina Kamenog (koji se dobrovoljno predao novosadskom sudu u siječnju ove godine), s kojom je sudjelovao u nekoliko akcija, kako je rekao, "čišćenja i oslobađanja" ulica Vukovara. Na Ovčari je bio 20. studenoga, gdje je iz hangara uspio osloboditi svog brata Mišu Husnika, te prijatelja Ivicu Softu, za kojega mu je kasnije netko rekao da ga je vidio u Šidu. Također, u hangaru - u koji je ušao, jer mu nitko nije branio ulazak - pokušao je pronaći Stanoja Čepića (u popisu ubijenih pod brojem 37), s kojim je njegov brat bio u bolnici , ali ga nije našao, a vidio je i Ružicu Markobašić (na popisu ubijenih pod rednim brojem 109), koja je tad bila trudna i koju je znao od ranije , ali mu je "jedna osoba rekla da joj ne prilazi". Za vrijeme dok je bio u hangaru, vidio je da je jedna skupina od 30-ak ljudi izvedena van, a "dan-dva poslije čuo je da su zarobljenici pobijeni, ali nije pitao tko je to učinio, jer mu to nitko ne bi rekao".
Suđenje se nastavlja u četvrtak, kad će svoju obranu iznijeti Predrag Madžarac i Milan Vojnović, također optuženi za ubojstva i nečovječno postupanje prema civilima na Ovčari 1991. godine.