Screenshot: MSNBC
NAKON što je američki predsjednik SAD-a Donald Trump izazvao oštre kritike svojim relativiziranjem i neizravnim opravdavanjem ekstremno desničarskog prosvjeda u Charlottesvilleu, NBC je napravio vrlo ilustrativan prilog o povijesti Ku Klux Klana i rasizma u toj zemlji.
>>Trump je razotkrio svoj odnos s nacistima, ljubav je obostrana
Naime, KKK, čiji pripadnici su sudjelovali u "alt-desničarskom" prosvjedu u kojem je uslijed nasilnog sukoba s ljevičarskim protuprosvjednicima smrtno stradala jedna osoba, a deseci ozlijeđeni, danas je marginalna i redikulozna ekstremistička skupina sa svega nekoliko tisuća članova u cijelom SAD-u.
Ku Klux Klan nije uvijek bio marginalna grupa
No nije uvjek bilo tako: KKK je 1920-ih bila moćna politička organizacija s milijunskim članstvom i snažnim utjecajem na politički mainstream na nacionalnoj razini, kako zbog svoje netrpeljivosti prema crncima, katolicima i drugim manjinama, tako i zbog svoje podrške tadašnjoj prohibiciji alkohola. Kako objašnjava NBC-eva voditeljica Rachel Maddow, KKK je tako imao presudnu ulogu pri izboru demokratskog kandidata za predsjednika na izborima 1924.
Naravno, Demokratska stranka je tada još bila stranka američkih južnjaka koji su se borili za očuvanje robovlasništva u Građanskom ratu i među kojima je KKK imao najveću podršku. Politički zaokret u SAD-u se dogodio tek šezdesetih, kad je demokratski predsjednik Lyndon Johnson potpisao zakon o građanskim pravima i ukinuo rasnu segregaciju, na što je došlo do masovnog prelaska rasističkih glasača i političara s Juga u Republikansku stranku (i obrnuto).
KKK je zamalo rascijepio Demokratsku stranku 1924.
Demokrati su tada imali dvojicu mogućih kandidata - Ala Smitha, guvernera New Yorka i Williama Gibbsa McAdooua, senatora iz Tennesseeja. KKK se otvoreno stavio na stranu protestanta McAdooua i protiv katolika Smitha. Demokratska konvencija u New Yorku postala je vrlo napeta kad je trebalo glasati o prijedlogu delegata iz Alabame kojom bi se u izbornoj platformi stranka odrekla KKK-a. U jednom trenutku tisuću policajaca moralo je intervenirati kako bi prekinula masovnu tučnjavu među demokratima. Prijedlog na kraju nije prošao, ali presudio je samo jedan glas. KKK je proslavio ovu pobjedu masovnim okupljanjem u susjednom New Jerseyu - 20.000 klanovaca marširalo je u svojim bijelim haljama s kapuljačama.
Nakon ovog glasanja, stranka se našla u još većim problemima kada je trebala konačno izabrati kandidata. Konvencija je potrajala 16 dana uz nevjerojatnih 103 glasanja. Dovedeni u pat-poziciju demokrati su na kraju izabrali trećeg kandidata, Johna Davisa, koji je pometen na izborima protiv republikanskog predsjednika Calvina Coolidgea te godine.
Trumpov otac uhićen na paradi KKK-a
Ali za KKK je ovo definitivno bio vjetar u leđa. 1925. su masovno paradirali usred glavnog grada Washingtona, a isto su ponovili i 1926. u još većem broju - čak 50 tisuća klanovaca došlo je te godine u haljama, nedaleko od Capitola. 1927. marširali su u New Yorku, gdje su se umiješali u sukob talijansko-američkih fašista i policije. U neredima koji su uslijedili nitko nije poginuo, ali sedmoro sudionika je uhićeno. Jedan od njih je bio Fred Trump, otac Donalda Trumpa.
Washington Post je na ovaj povijesni događaj podsjetio prošle godine, kad se Trump odbio odreći podrške bivšeg lidera KKK-a i poznatog neonacista Davida Dukea. Trump ga se tek nakon pritiska javnosti odrekao, a vijest o uhićenju svog oca je odbacio cijelu vijest kao, pogađate, "potpuno lažnu". Ali članak iz te godine u Daily Staru, u kojem se navodi da je Trump stariji uhićen nakon što je odbio poslušati naredbu policije o napuštanju parade, stvaran je.
"Trump nije slučajno pohvalio bijele supremaciste"
Jasno je da Trump nije odgovoran za postupke svog oca. Ali govori li nam to ipak nešto o njegovom stavu prema desnom ekstremizmu i rasizmu koji je kroz povijest trajno prisutan u američkom društvu?
"Ovo nije bio predsjednik koji je greškom zvučao kao da ima simpatije prema ljudima s nepopularnim političkim stavovima. Ovo je namjerno. Ovo je predsjednik koji pokušava podići i centrirati u američku politiku dugotrajnu snagu u bjelačkoj američkoj politici i kulturi za koju smo naučeni da mislimo o njoj kao marginalnoj stvari, ali koja ima stvarnu povijest i stvarnu snagu. Predsjednik nije zabrljao ovdje. Nije se spotaknuo i slučajno pohvalio bijele supremaciste, neonaciste i prokonfederacijske prosvjednike koji su u biti ubili nekoga ovog vikenda", zaključuje Maddow.