Najvišu novčanu naknadu od sedam tisuća kuna dobio je tužitelj koji od početka 1991. pred zadarskim Općinskim sudom vodi postupka radi isplate s osnova njegova ulaganja u prodavaonicu. Ustavni sud je ustvrdio da nema nikakvog opravdanja što gotovo 13 godina u toj parnici nije donesena presuda i da je nedopustivo da je u tom razdoblju sud bio neaktivan čak osam godina, nepoduzevši niti jednu radnju u postupku.
Dvije podnositeljice ustavne tužbe dobile su po 5.500 kuna jer im je parnica za utvrđivanje vlasništva pred Općinskim sudom u Pagu trajala gotovo osam godina.
Novčanu naknadu od 6.600 kuna dobio je Zagrepčanin kojemu još nije riješena tužba za naknadu štete podnesena krajem 1994. protiv jedne tvrtke.
Budući da parnični postupak pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu još 1992. zbog utvrđenja ništavosti kupoprodaji stana nije okončan, ustavni suci dodijelili su podnositelju ustavne tužbe naknadu od 5.500 kuna. Iako je utvrdio da je riječ o složenom predmetu u kojem su održana brojna ročišta, Ustavni sud je ocijenio da je zagrebački Općinski sud bio neučinkovit jer nije donio prvostupanjsku presudu.
Naknadu od 5.500 kuna dobio je i Zagrepčanin kojem pred zagrebačkim Općinskim sudom od 1994. nije riješena u prvom stupnju tužba protiv države za predaju stvari i naknadu štete za oduzeti automobil.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za pravno relevanto razdoblje koje teče od studenog 1997. kada se Hrvatska pristupanjem Vijeću Europe obvezala i na pravično suđenje u razumnom roku. Samo iznimo se uvažava ranije razdoblje nerazumno dugog suđenja. Pri određivanju naknade sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja imajući u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.