BOMBARDIRANJE Mjeseca je vijest koja je zasjenila čak i Obamino dobivanje Nobelove nagrade za mir. Javnost je zabavio rijetko viđeni spektakl, koji je Nasa izravno prenosila na svojim internetskim stranicama, ali znanstvenici koji sudjeluju u eksperimentu govore o dometima puno većim i važnijim od obične "zabave za mase".
Neki će čak otići toliko daleko da će reći da je bombardiranje mjeseca zapravo bilo prvi korak prema napuštanju Zemlje i koloniziranju drugih svemirskih tijela. Mjesto na koje su ispaljene rakete nije odabrano slučajno; samo koji kilometar dalje Nasa planira izgraditi svemirsku postaju na Mjesecu, koja bi do 2024. godine mogla biti funkcionalna i naseljena. Što je samo jedan od razloga koji su natjerali američke znanstvenike u potragu za vodom na Mjesecu.
"Dobili smo zanimljive rezultate"
"Sve je funkcioniralo jako dobro, letjelica je svoju zadaću odradila savršeno, instrumenti su radili čak i bolje nego što smo očekivali. Dobili smo zanimljive rezultate", priopćila je Nasa nakon pokusa kojeg je svijet pomno promatrao. Nasa je, podsjećamo, površinu mjeseca pogodila s dva projektila koja su letjela brzinom od 9000 kilometara na sat, te je tako stvoren novi umjetni krater unutar postojećeg kratera Cabeus na južnom mjesečevom polu.
Četiri minute kasnije u oblak od 350 tona prašine koji se u krateru navodno podignuo nakon udara ušao je drugi dio letjelice LCROSS koja je snimala eksperiment, te prikupila uzorke koje će Nasini znanstvenici idućih tjedana analizirati u potrazi za podzemnim vodama. "Naši znanstvenici izrađuju prvu procjenu četiri minute prikupljenog materijala iz letjelice LCROSS, a javljaju nam se i zvjezdarnice koje su promatrale misiju", poručeno je iz Nase.
Ima li vode na Mjesecu, bit će poznato za nekoliko tjedana
No, koliko je bombardiranje Mjeseca bilo uspješno, odnosno je li se uloženih 80 milijuna dolara isplatilo, nećemo saznati tako skoro. "Ne želimo u ovom trenutku ništa nagađati o prisutnosti vode. Trebat će nam neko vrijeme da analiziramo rezultate", rekao je stranim medijima Anthony Colaprete, jedan od znanstvenika koji su uključeni u projekt. Preliminarne analize trajat će nekoliko dana, a prije prvih rezultata moglo bi proći i nekoliko tjedana.
Znanstvenici su donedavno teoretizirali kako je Mjesec potpuno suh, odnosno kako se voda može naći isključivo u zaleđenom stanju na dnu kratera. No, prije dva tjedna indijski znanstvenici pohvalili su se da je njihov satelit Chandrayaan-1 našao vodu na Mjesecu. "Ovo bi moglo biti mjesto s kojeg ćemo izvlačiti vodu, na koje ćemo smjestiti stalnu bazu na Mjesecu", oduševljen je profesor geologije na Sveučilištu Brown Peter Schultz, koji je sudjelovao u pripremi bombardiranja Mjeseca.
Nasa planira na Mjesecu proizvoditi gorivo za svemirska istraživanja
Korak dalje odlazi voditeljica Nasinog LCROSS programa Victoria Friedensen koja iznosi teoriju da je voda na mjesec i slične prirodne satelite morala stići preko nekakve "kozmičke kiše", odnosno udarima kometa koji su eonima udarali mjesečevu površinu. "Ako pronađemo vodu na Mjesecu, istraživanje će postati puno lakše. Voda je zapravo energija. Moći ćemo je koristiti za proizvodnju vodikovog goriva u bazi na površini Mjeseca", otkriva Friedman krajni Nasin cilj.
Fizičar Luke Sollitt, koji je također surađivao s Nasom, objasnio je koliko je faktor sreće bio bitan u cijelom projektu . "Mogli smo pogodili kamen. To je problem sa znanošću o svemiru. Čak i kad cijeli sustav radi savršeno, postoji šansa da nećete dobiti baš nikakve rezultate. No, mi smo imali dva dobro plasirana pogotka, što je jako jako 'cool' i jedva čekam vidjeti uzorke koje smo prikupili", kaže Sollitt koji vjeruje da je vrijeme da se ljudi napokon vrate na Mjesec, prvi put nakon 1972. i misije "Apollo 17".
Spektakl izostao pa su mnogi misiju već proglasili promašenom
Iako Nasini znanstvenici inzistiraju na tvrdnjama da treba strpljivo pričekati rezultate, mnogi su se nadali da će "bombardiranje" Mjeseca izgledati znatno drugačije. Očekivalo se, naime, da će se iznad Mjesečeve površine podignuti ogroman oblak prašine, što je trebao biti prvi znak da na Mjesecu doista postoji voda. No, to se nije dogodilo. "Na kraju je to sve skupa bilo dosadno za promatranje. Pretpostavljam da tlo nije reagiralo na udar onako kako smo se nadali. To bi moglo značiti da nismo dobili potrebne podatke, što bi bilo šteta", kaže astronom Vincent Eke.
Na Nasinoj konferenciji za novinare te tvrdnje nisu ni potvrđene ni demantirane. Rečeno je samo kako su i oni razočarani što se nije podigao najavljeni oblak prašine, koji je trebao teleskopima biti vidljiv i sa Zemljine površine, ali više podataka bit će poznato nakon što se analiziraju prikupljene informacije.