WEB STRANICE Vlade i ministarstava, gledajući u prosjeku, ne izgledaju naročito loše, nude niz informacija i ažuriraju se redovito. Zvuči dobro, osim činjenice da su u konačnici gotovo beskorisne.
OCJENJIVATI web stranice Vlade i njenih tijela prema uobičajenim kriterijima (dizajn, ažurnost…) bilo bi slično ocjenjivanju kombajna prema dizajnu karoserije. Lijepo sučelje ne vrijedi ništa ukoliko predmet ocjenjivanja promašuju funkciju koju bi trebao imati, kao što je slučaj kod stranica Vlade i ministarstava.
Kvalitetne i korisne web stranice vlada nekih zapadnih zemalja, a koje bi nama trebale poslužiti kao uzor, organizirane su na način da njima dominiraju tri cjeline: 1) prostor gdje građani kao savjetnici Vlade daju mišljenje o raznim pitanjima; 2) sekcija s informacijama o čitavom nizu životnih situacija: od korisnih podataka za trudnice do informacija i podrške u situaciji kad vam umre bliska osoba; 3) širok raspon "do it online" servisa – od registriranja na biračku listu do prijave razbojništva. Press centar s informacijama o aktivnostima članova vlada je prisutan, ali nije središnji dio takvih siteova.
U Hrvatskoj stranice ne nude gotovo ništa od gore navedenog, već uglavnom sliče biltenima za osobnu promociju ministara. Već zbog toga, niti jedna ne zaslužuje ocjenu dovoljan, a na neke stvari treba se posebno osvrnuti.
Vlada je, diče se na naslovnici, novim web stranicama nastojala uspostaviti "otvorenu i kvalitetnu komunikaciju s javnošću". Ta su se nastojanja svela na kontakt e-mail adresu do koje se dolazi putem posljednjeg linka u izborniku.
Bezličan dizajn Vladinih stranica ne bi bio problem kad bi ga spašavala dobra organizacija stranica, preglednosti i intuitivnost pri navigaciji, no to ovdje nije slučaj. Što vrijede i neki zanimljivi sadržaji, kad ih po stranicama morate tražiti satima. Postoji i tražilica: zanima li vas recimo nešto o vladinim odluke vezanim uz "HT", upišite "Hrvatski telekom", stisnite tipku "traži" i dobit ćete nula rezultata.
Stranice i su ružne, ali nude nekoliko zanimljivih dokumenata i savjeta. Stranice također su ružne, ali za razliku od prvonavedenih - beskorisne. Neprihvatljivo je da se Ministarstvo turizma posjetiteljima obraća samo na Hrvatskom i Engleskom, kao i činjenica da su stranice tog ministarstva lišene fotografija i informacija o Hrvatskoj. Stranice su prepune informacija, od kojih su neke čak i korisne, no na stranicama se teško snaći.
Ministarstvo prosvjete ima stranice na adresi , kao da se radi o rubrici HT-ovog portala a ne službenim stranicama vladinog tijela, što je nedopustiv primjer bez presedana. Zapravo postoji jedan: stranice Sadamove vlasti nalazile su se na poddomeni Internet providera Uruklinka, no taj provider barem nije bio u stranom vlasništvu.
Solidno dizajnirane stranice bit će vam interesantne ako ste učlanjeni u fan club ministra Picule. Desno na naslovnici nalazi se njegova slika i pozdrav, u sredini svakodnevno ažurirane vijesti o tome gdje je bio i što radio.
Sličan slučaj nalazimo na grotesknim stranicama . Očajan dizajn pravda činjenica da se po sadržaju zapravo radi o osobnim web stranicama Božidara Pankretića. 90% vijesti tiče se Pankretića, a na linku "O ministarstvu" dočekat će vas njegova fotografija preko pola ekrana.
I Čačić, Strugar, Pecek i Žuvanić vole da se na stranicama njihovih ministarstava piše isključivo o njima, a pozitivni su primjeri stranica , i , gdje se vijesti tiču područja djelovanja ministarstava, a ne itinerera ministara.
Newsflash za hrvatsku vlast: Posjetitelji vladinih stranica obični su ljudi koji žive svoj život i ne posjećuju vladine stranice da bi ispod velike Piculine fotografije pročitali njegov pozdravni govor, već zato da bi dobili korisnu informaciju o "real life" problemu, ili ispunjavanjem forme zaobišli birokraciju.
"Do it online" servisi kod nas su daleka budućnost, a što se komunikacijskih servisa tiče, interaktivnost se uglavnom svodi na ponosno ispisanu e-mail adresu, što je otprilike kao da se kontakt emisija na TV-u sastoji od praznog studija i telopa s ispisanim brojem telefona na koji možete nazvati gosta. Na stranu što na web stranicama ministarstava ne postoje forumi i organizirani chatovi (MORH i jedini imaju online anketu), čak i obična lista učestalo postavljanih pitanja, koja štedi vrijeme i posjetiteljima i vladinim PR odjelima, trenutno postoji samo na stranicama triju ministarstava.
Zapravo, na stranicama MVP-a samo se tako zove. Autori liste učestalo postavljanih pitanja koja počinje s "Prvo bih iznio pohvale na račun ministra Picule i na njegovo vođenje hrvatske vanjske politike!", očito ne znaju čemu bi ista trebala služiti. Za umjerenu pohvalu je rubrika "Vi pitate – mi odgovaramo" na stranicama , i nešto slično na stranicama Ministarstva hrvatskih branitelja. U nastoje biti inovativni pa su uveli i Baltazara koji bi trebao pomoći u komunikaciji.
Stranice različitih ministarstava vizualno su posve različite, dizajn ne sugerira da su dio "iste kuće" - postaviti za početak zajednički "vrh" na sve stranice, s linkovima na vladu i sva ministarstva ne bi trebala biti prevelika mudrost.
Nije pošteno reći da se Vlada i dobar dio ministarstava ne trude oko svojih web stranica, ali trud je uzaludan ako se ide u potpuno krivom smjeru. Činjenica da stranice osim vijesti u kojima se bave sami sobom sadrže i zakone i pokoji koristan dokument trebala bi biti sama po sebi razumljiva, a ne nešto zbog čega bi ih trebalo hvaliti.
Matija Babić, za tjednik Globus