POLITIČARI u Hrvatskoj ne znaju što znači reforma, ili se prave blesavi, pa svaku promjenu poreznih stopa nazivaju reformom - zato smo zemlja s valjda najviše poreznih reformi na svijetu i najlošijim poreznim sustavom.
>> Vlada se hvali: Našom reformom prosječna obitelj imat će mjesečno 73 kune više
>> Plenković glumi da smanjuje administraciju, od 54 agencije ugasit će samo tri
>> Od 1.1. 2019. PDV na svježe meso, ribu, voće i povrće bit će skoro duplo manji
Usprkos stalnim poreznim "reformama", Hrvatska je, prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj konkurentnosti, po učinku poreza na poticanje investicija na 132. mjestu od 138 zemalja, a po učinku oporezivanja na poticanje rada na 134. mjestu.
Veliki reformatori smanjili porez na pelene
Sada je ministar financija Zdravko Marić smislio još jednu "reformu" koja se svodi na smanjenje PDV-a na osnovne prehrambene proizvode i ukidanje dvaju doprinosa na plaće, kako bi se zamaskiralo da se povećava doprinos za zdravstveno osiguranje jer je zdravstveni sustav u raspadu.
Hrvatska ima drugi najveći PDV u Europskoj uniji i dobar dio zemalja već ima sniženu stopu poreza na prehrambene proizvode, a sada bi, prema najavama, od početka iduće godine trebalo doći do smanjenja s 25 na 13 posto poreza na svježe meso i ribu, voće i povrće te pelene. No pitanje je koliko će se to osjetiti u novčanicima građana jer i kada bi zaista došlo do smanjenja cijena, čak i prema Marićevoj računici, radi se o iznosu od 872 kune godišnje na bazi prosječne obitelji, odnosno 73 kune mjesečno.
"Naše računice pokazuju da bi, pod pretpostavkom korekcije cijena jer mi ne možemo narediti, ali tržište mesa i ribe je itekako konkurentno i smatramo da će odraditi svoje, ovo u strukturi potrošnje na prosječnoj hrvatskoj obitelji bilo na razini od 872 kune godišnje", rekao je danas Marić.
Kako bi pokrpali rupe u zdravstvenom sustavu, odlučili su podići doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto, a da to zamaskiraju onda su ukinuli doprinos od 0,5 posto za ozljede na radu i doprinos od 1,7 posto za zapošljavanje. Prema Marićevoj računici, to će poslodavce rasteretiti za 900 milijuna kuna, no prihodi HZZO-a će porasti za 1,35 milijardi.
"Prema tom prijedlogu, umanjio bi se trošak poslodavcima za oko 900 milijuna kuna, dok bi povećanje doprinosa za zdravstveni sustav značilo 1,35 milijardi kuna više", rekao je Marić.
Hrvatski radnik za neto plaću od 5000 kuna mora zaraditi još 3000
Jedini konkretniji potez, od kojeg će koristi imati oni s najvećim plaćama, jest podizanje praga za najveću stopu poreza. Stopa poreza od 24 posto sada se primjenjuje na plaće do 17.500 kuna, dok se iznad tog iznosa oporezuje po stopi od 36 posto. Sada bi se prag za oporezivanje stopom od 36 posto podigao sa 17.500 na 30.000 kuna.
No za radnike s "običnim" plaćama nema značajnijih promjena iako su i oni brutalno oporezovani, kad se uzmu u obzir doprinosi. Navodno su Plenkovićevi koalicijski partneri tražili da se uvedu neka rasterećenja i za radnike s nižim plaćama, poput smanjenja dijela doprinosa, no za sada nema potvrde da će to biti prihvaćeno.
Hrvatski radnici na račun primaju neto plaću pa većina njih zapravo nije svjesna koliko mjesečno zarađuje i koliki dio od toga ide državi. Na primjer, radnik s neto plaćom od 5000,00 kuna koji živi u Zagrebu pa ima prirez od 18 posto, ima bruto plaću od 8019,57 kuna.
Za prvi stup mirovinskog osiguranja, što je de facto porez iz kojeg se financiraju postojeći umirovljenici, izdvaja 1026,40 kuna. Drugi stup iznosi 342,13 kuna, ali to nećemo računati pod porez jer to ipak ide na osobni račun radnika, barem dok država ne odluči zaplijeniti i tu imovinu.
Ni R od reforme
Porez na neto plaću iznosi 401,79 kuna, dok je prirez koji ide u gradsku blagajnu 72,32 kune.
"Besplatno zdravstvo" isto košta, tako da za njega radnik s navedenom plaćom svaki mjesec plaća 1026,40 kuna. Nešto što se zove "doprinos za zapošljavanje" svaki mjesec košta 116,32 kune. Doprinos za ozljede na radu iznosi 34,21 kunu.
Ukratko, da biste dobili plaću od 5000,00 kuna, vaš poslodavac mora platiti 8019,57 kuna. Razlika od tri tisuće, izuzev drugog mirovinskog stupa, ide direktno državi. A ona iz drugog stupa - indirektno, kroz posuđivanje novca, opet ide državi.
No da bi se ove brojke promijenile, potrebna je ozbiljna reforma koja uključuje dubinske promjene u načinu funkcioniranja i financiranja zdravstvenog i mirovinskog sustava, a za to ova vlada, a vjerojatno ni one buduće, neće imati hrabrosti.