NIJE najgore to što će se Milan Bandić kandidirati na predsjedničkim izborima, već što bi na njima mogao pobijediti. I nije najstrašnije to što bi takav političar mogao doći na čelo države, već što bi njegova pobjeda mogla izazvati mnogo šire posljedice nego što se u ovom trenutku pretpostavlja. Po ustaljenom običaju, u ovoj zemlji uvijek postoji gora opcija. A pesimisti redovito ispadnu - realisti.
Hrvati su zaljubljeni u mitove
Sanader zbrisao na jahtu, Bandić će zbrisati na Pantovčak
Koga briga što je sve to uglavnom opsjena i iluzija? Tko obraća pažnju na činjenicu da se radi o goebbelsovskoj propagandi? Tko mari za istinu koja govori da je Bandić debelo zadužio Zagreb, da pelješi njegove stanovnike gdje god stigne, razbacuje se njihovim novcem kako bi izgradio vlastiti politički kult, da je gradska uprava ogrezla u kriminalu, korupciji i nepotizmu, te da SDP-ov gradonačelnik samo parazitira na činjenici da je Zagreb - s njim ili bez njega - bankarsko, poslovno i političko središte Hrvatske? Ovo je doba opsjenara: Sanader je zbrisao na jahtu, vrijeme je da Bandić zbriše - na Pantovčak.
"Ovo će Zagreb platiti, i ovo, i ovo, i ovo..."
Poznato je da Bandić već godinama plete klijentelističku mrežu po cijeloj Hrvatskoj. Nedavno je u Vukovaru, na sastanku SDP-ovih župana i gradonačelnika, najprije iz vlastitog džepa svima platio kavu, da bi se prilikom obilaska grada ponudio da iz džepova Zagrepčana plati obnovu svake kuće na koju je vukovarski gradonačelnik Željko Sabo upro prstom. "Ovo će Zagreb platiti, i ovo će Zagreb platiti, i ovo će platiti, i ovo...", hvalio se Bandić pred kolegama. Nije to nikakva novost: Zagreb već godinama plaća hodočašća, ekspedicije, festivale, obnovu kuća po Bosni i sve na što Bandić baci oko. Splićani su birali Željka Keruma kao "svog Bandića", a sada bi mogao doći na red i ostatak Hrvatske.
Može li SDP dobiti Zagreb bez Bandića?
Iako je teško zamisliti gori scenarij od toga, on doista postoji. Bandićeva eventualna pobjeda ne bi samo na čelo države postavila čovjeka ogrezlog u skandale svih vrsta, već bi izazvala domino efekt na cijeloj političkoj sceni. U prvom naletu stradao bi SDP.
U slučaju Bandićeve pobjede raspisuju se novi izbori za gradonačelnika Zagreba. Može li ovakav SDP na njima pobijediti? Kojeg to kandidata može izmisliti Zoran Milanović, a da ne bude Neven Mimica? Bitka za Zagreb mogla bi uključiti neke nove ljude, umjesto već potrošenih Josipa Kregara i Jasena Mesića. No, veliko je pitanje hoće li se među njima naći neki SDP-ovac.
I slijedom toga, ako SDP ne može bez Bandića uvjerljivo držati Zagreb - što je Milanović priznao na lokalnim izborima stajući iza njegove kandidature - kako može računati na pobjedu na parlamentarnim izborima? Bez Zagreba kao izborne utvrde, pobjedničke ambicije najjače oporbene stranke osuđene su na propast.
Bandić grabi glasove slijeva i zdesna
SDP je imao veliki problem s Bandićem dok je bio njegov kandidat, ali čini se da bi još veći problem mogao imati ako Bandić odluči krenuti svojim putem. Naime, njegova apsolutistička vladavina nije dopuštala afirmaciju ni jednog snažnog kandidata u zagrebačkoj organizaciji, dok bi Bandićev populistički stil mogao uništiti SDP-ova predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića. I ne samo njega. Mogao bi deklasirati i HDZ-ova Andriju Hebranga.
Bandić grabi glasove slijeva i zdesna. Ulaguje se antifašistima i koketira s ustašonostalgičarima. Privlačan je svima koji u politici tragaju za nacionalno osviještenim i socijalno osjetljivima kandidatima. Preciznije, nacionalnim socijalistima. Bandić je za takve dar s neba.
HDZ-ov trojanski konj
Hebrang i Josipović ne mogu se s time nositi, kao što se s tom ubitačnom dozom demagogije (i mitologije) ne može nositi ni Nadan Vidošević, donedavno smatran pritajenim favoritom predsjedničkih izbora. Pa ipak, u takvom raspletu (naj)zadovoljniji ipak može biti - HDZ.
Bandić se oduvijek percipirao kao njegov "trojanski konj". Političar koji se ponaša kao HDZ-ovac, vlada kao HDZ-ovac, kompromitiran je kao svaki pravi HDZ-ovac, a opet pogubniji za SDP od bilo kojeg deklariranog HDZ-ovca. Ne samo da ga sramoti izvana, u njegovu biračkom tijelu, već ga i razara iznutra, među članstvom.
Od dvije opcije izglednija je ona lošija
HDZ još od Franje Tuđmana nije imao svog predsjednika, neće ga formalno imati ni sada jer je Hebrang samo "smokvin list", ali mogao bi kao nikad u posljednjih deset godina biti bliži Pantovčaku. I ne samo to: mogao bi nanijeti težak udarac SDP-u. I ne samo to: mogao bi se kao nikad prije približiti pobjedi u Zagrebu. I ne samo to: Hrvatska bi se iznova uvjerila kako je od dvije opcije uvijek izglednija ona lošija. Baš nas zanima ima li Zoran Milanović citat i za ovu (ne)priliku...